Di ćeš za Novu?

Di ćeš za Novu?

Zamisli majko kako je, probudiš se jedno jutro, može to biti Novogodišnje jutro ili neko sljedeće u Novoj godini koja dolazi, ali zamisli samo kako je, probudiš se i mene nema. Nisam mrtva, zapravo možda i jesam, ne znamo. Nisam otišla, zapravo možda i jesam, ne znamo. Nema me danima, nema me mjesecima, nema me s noćima, nema me s jutrima. A ti plačeš, duša te boli, želiš vjerovati, ali u što da vjeruješ kada nemaš kome, kada nemaš čemu? Suzana je jedna takva majka. Davor je jedan takav otac. David je bio jedan takav sin.

Mržnja kao nacionalni sport

Mržnja kao nacionalni sport

Nemojte očajavati, nije do vas. Ne, niste samo vi jučer trubili nakon prve sekunde upaljenog zelenog svjetla na semaforu onome jadniku u autu ispred vas. Ne, niste samo vi jutros psovali biciklistu jer je možda, a možda i nije vozio van prometnih propisa. Nikako niste samo vi prokleli onu tetu iz banke, proklelo ju je toliko ljudi, da ako ju slučajno i pogodi vlak, ne brinite, neće se znati koje joj je točno proklinjanje presudilo.

SINDROM ZVAN HRVATSTVO

SINDROM ZVAN HRVATSTVO

Ako si čitavši naslov pomislio “Evo ga, još jedan novinarčić i još jedan tekstić koji se bavi nepostojećim stereotipima, neznanim povjesnim stigmama i nikada potvrđenim teznama o malom, ponosnom narodu...”, onda si vjerojatno na pravome linku. Ovo je tekst baš za tebe.

Mala bara puna krokodila ili kako se nositi sa životom kada shvatiš da je sve politika

Mala bara puna krokodila ili kako se nositi sa životom kada shvatiš da je sve politika

Život je jedno konstantno odrastanje. Iz dana u dan postajemo drugi ljudi. Možda toliko drugačiji da čovjek od danas ne bi preoznao čovjeka od jučer. Jučer sam determinirano odbacivala nešto, danas to bez imalo averzije činim. Sjetite se samo što ste sve osuđivali kao djeca, čemu ste se zgražali i sebi kroz pubertet obećavali kako nikada nećete napraviti tako nešto, a sada vam nije jasno kako to da ste baš vi jedan od onih preljubnika, ovisnika ili lažljivaca.

Imam FLU od silnih inFLUencera

Imam FLU od silnih inFLUencera

Kolibri, ptica veličine nekoliko centimetara, jednom godišnje seli 380 kilometara južno. Naravski, kako zima završi na Sjeveru, oni se vraćaju. Prvo, tako dug put za tako malu pticu - čudo, drugo, kako oni znaju gdje treba ići, nagonski? Svjesno? Da da znam, nikada nije dokazano da životinje imaju svijest, i pričaj ti što hoćeš, ali mali kolibri kojemu je jedino od njega samoga manji njegov mozak i dalje leti za vječnim ljetom, odnosno tamo gdje mu je bolje, a ne ti...ili ja, mi skrolamo i gledamo nekakve nametnute inFLUencere, koji kao da svaki ima green key doma, pa ju razvuče i tri puta dnevno bude u tri različita grada, osim pred Božić, tada su svi u kolibama – na selu.

Zimmer frei ili kako smo mala zemlja s velikim apetitom

Zimmer frei ili kako smo mala zemlja s velikim apetitom

Odmah da se razumijemo, ovo nije putopis. Nisam do sada pisala putopise, pa neću ni ovoga puta.

1+1=11

1+1=11

Dok god nama Hrvatko govori, štoviše naređuje, gdje ćemo i kako prebaciti svoj bankovni račun, sumnjam u kurikuralni napredak.

Moje tijelo, moja odluka, sve moje, a ne tvoje

Moje tijelo, moja odluka, sve moje, a ne tvoje

Ti ćeš meni govoriti da moje još uvijek nepostojeće dijete ima veća prava od mene živuće?! Ne narušava li se time sam životni lanac, hijerarhija? Valjda moram biti prvo ja, da bi bilo moga potomstva?! A da bi ja bila ja, valjda mi morate priznati da sam čovjek i da živim?!

Je li nevjera muškoga roda?

Je li nevjera muškoga roda?

Dobrodošao u klub! Rekla je Severina u jednom svom „svevremenom“ hitu, nakon što je na vlastitoj koži davno prije Beyonce osjetila nevjeru muškarca. Mislila je tada Sevka, nimalo ironično i zapravo iznenađujuće duboko, kako je samo jedan trenutak potreban da se nađeš u brojnom klubu prevarenih i jednako brojnom klubu ljubavnih prevaranata.

I taj zrak što dišemo, ni on više nije džaba

I taj zrak što dišemo, ni on više nije džaba

Bila sam jednom prilikom na jednoj čudnoj novinskoj konferenciji u Bosanskom Brodu, nekima poznat i kao Srpski Brod obzirom pripada najčudnijoj (blago rečeno) državi na svijetu – Republici Srpskoj. Ista ta čudna država ima jednako čudnog predsjednika. Isti taj čudni predsjednik ima čudno ime – Milorad, a od Milo i Rada ni M ni R. Na toj čudnoj novinskoj konferenciji na kojoj je nazočio čudan predsjednik čudne države razgovaralo se o toj čudnoj rafineriji koja radi nimalo čudne stvari. Bili su tamo i čudno bogati Rusi, crveni tepih sa čudnim hostesama po kojima je sa svih strana kapala kisela kiša, ali Bože moj, što je tu čudno?

Foto galerija