I dok je Hrvatko ušao na velika vrata od strane jedne od najvećih hrvatskih banaka i zauzeo svoje pozicije na plakatima diljem zemlje, kurikuralna reforma nikako naći puta do nas. Ona sam ne može doći gdje je neželjena, a onaj naočalko od ministra, koji je vjerojatno konstruiran na FER-u, svojim hitlerovskim držanjem odaje nam dojam kako kvalitetan kurikulum baš kao i on sam, možemo potražiti negdje vani. Primjerice na Universita' degli Studi di Pisa, ili Universita' degli Studi di Padova, ili još bolje na Sveučilištu Columbia. Jer što nam je to svima? Neš' ti fakulteta od 60 tisuća dolara godišnje. Neš' ti muke dobiti stipendiju za isti. To je ustvari stvarni cilj ove tromosti i obmanjivanja ne tako glupog naroda. Ne žele nam dati kvalitetniji nastavni program zato što Hrvatko Naočalko Šustar, kojemu su na FER-u zaboravili ugraditi čip za zadovoljstvo i ljudskost, želi svim našim budućim generacijama da baš kao i on vide svijeta. Da se školuju vani....Po mogućnosti da tamo i ostanu.

Koliko god bilo lijepo pročitati kako pojedini hrvatski osnovnoškolci, srednjoškolci i studenti dobivaju raznorazne stipendije i potvrde njihova znanja sa svih strana svijeta, toliko je otužno dozvoljavati, sustavno i već godinama, da ti pišljivci u Saboru jednostavno nemaju volje uhvatiti se prava posla. Jasno je meni da je obrazovni sustav i suviše trul. Jasno je meni da tu ima posla preko glave. Puno prekovremenih sati posla i puno sposobnih ljudi na jednome mjestu koje treba dostojno platiti. Puno nesuglasica i brainstormanja. Puno svega, ali sve s ciljem da nadolazeće generacije već iz srednje škole izađu s nekom idejom što žele i u čemu su dobri. Znate što sam ja znala kada sam izašla iz jezične gimnazije? – Da sada moram na fakultet. Znala sam samo da želim upisati fakultet koji nema matematiku, fiziku, kemiju. Jer sam mrzila te predmete. Zbog istih sam proplakala dane i noći. Jer sam ih mrzila. Ali, moram priznati, neki dan mi je fizika jako pomogla u životu, obzirom se bavim novinarstvom. Procijenila sam da ako ti se ego napuše do tih razmjera da te povuče sa tla, da u tom trenutku kada ti se stopala odvoje od zemlje, automatski gubiš dodir sa stvarnošću. 

Ministar koji ima obraza reći javnosti, istoj onoj koja je sama organizirla i najavila prosvjed, kako to nije prosvjed nego fešta, poručuje ne samo koliko je bahat, već i koliko je željan fešte. Vjerojatno je u studentskim danima zanemario društveni život, pa sada željan fešti, poziva prosvjednike da budu partijaneri. Šeks će raditi na štandu s rakijama, a Mamić na štandu s „belicom“. Ostala potrebna opojna sredstva koja jamče dobru feštu, bit će osigurana od same Vlade. Pa kad je bal, nek' je maskembal. E da, maloljetnicima ulaz nije dozvoljen, oni moraju biti u školi. Istoj onoj gdje je informatika izborna dodatna nastava, a vjeronauk obavezan. U isto  vrijeme kada naši srednjoškolci osvajaju zlato na svjetskom prvenstvu iz informatike, a Crkva zbog svoje nametljivosti i uplitanja u politiku biva sve praznija. Narod gubi povjerenje u duhovno, ne zato jer je ono zaista nevažno, već zato jer smo toliko puta izigrani kada smo vjerovali da se Bozanić zauzima za naš narod kod Glave gore, misleći pod time na Boga, a ne na Predsjednika Vlade. Duhovno ne ide bez uma, ne smijemo zapustiti umno, pa čak i kada nam pokušavaju prodati priču da je jedan vrlo važan prosvjed tek samo još jedna fešta na Trgu.

Paradoks ili jednostavno dodatan poticaj da i dalje pokrivamo oči nad relanošću. Zašto bismo imali bilo kakve reforme kada gle čuda, mladi genijalci osvajaju zlata i bez državnih ulaganja u školsku opremu i unapređenje rada čitavog sustava obrazovanja. Nije li uspjeh još slađi kada se sam moraš potruditi? Kada su roditelji ti koji ulažu u tebe, a ne država? Kada ti država daje kamen spoticanja, a ti svaki puta ustaneš krvavih koljena? Hvala ti državo što si me učinila tako otpornim. Što si mi pomogla nimalo. Zaista jest osjećaj bolji. Samo nemoj mi zamjeriti državo ako te napustim, jer moja krvava koljena su zarasla i sada mi druga zemlja nudi sve potrebne uvjete da u istoj napredujem. Hvala državo!

Kurikuralna reforma potrebna je kako bismo dobili jaču državu. Jer država su ljudi, ne samo jedan ministar ili jedna predsjednica. Lijepo je imati obrazovane i napredne političare (nije da bismo znali), ali puno je ljepše imati obrazovan i napredan narod. Koliko bi lako bilo krenuti dalje kada djeca ne bi slušala o prošlosti, nego o budućnosti. Koliko bi lakše bilo kada bi jedan klinac koji prije osnovnjaka zna zbrajati i oduzimati imao mogućnost postati ministar financija samo zato jer je sposoban, a ne zato jer je Todorićev čovjek. Koliko bi prosperitetnije bilo kada bi naši mladi lumeni imali prilike svojim znanjem pomoći svima nama. Kada bi barem, već jednom, političari shvatili kako politika nije samo dobra plaća, nego i naporan rad za javno dobro. Reforma školstva nužno je potrebna. 

Zato se nadam da ste spremni prisustvovati „fešti“, jer imamo za koga „feštati“ - za naše buduće generacije koje  će možda upravo zbog svega toga što mi sada napravimo, naučiti funkcionirati unutar jednom suverene i potpuno neovisne države. Mi ju nismo doživjeli. Robovi smo zapada baš kao i naši preci. Zato omogućimo našoj hrvatskoj budućnosti da održi i zadrži ovo malo što nam je ostalo. Budimo za povećanje kritične mase prema svemu što nas okružuje, jer samo promišljanje i kritika mogu konkurirati bahatosti i inkriminaciji ljudskih prava koja koristi politika u našoj maloj državi sa svega 12 posto visoko obrazovanog stanovništva.

FEŠTOM ZA KURIKURALNE REFORME!