Vaše dijete sjedi pored vas, ali pogled mu je stalno na mobitelu. Poruke dolaze jedna za drugom, ekran se pali svakih nekoliko sekundi, a vi zapravo ne znate što se događa s druge strane. S kim razgovara? O čemu se dopisuje? I koliko je to sve bezazleno?
To nisu obične poruke. To su grupni chatovi – razredi, društva, ekipe iz igre. Mali digitalni svjetovi koji funkcioniraju neprekidno, često bez ikakvog prisustva odraslih.
Za djecu, to je danas glavno mjesto druženja. Tamo se dogovaraju zadaće, dijele šale, komentiraju događaji iz škole i planiraju susreti. Ako nisi u grupi, lako se javlja osjećaj da nešto propuštaš. Upravo zato djeca često imaju potrebu stalno provjeravati poruke i biti “u tijeku”. Taj osjećaj pripadnosti je prirodan. Problem nastaje kada prisutnost u grupi postane pritisak.

Poruke u grupnim chatovima dolaze brzo i često bez puno razmišljanja. Humor može biti grub, a granica između šale i uvrede lako se prijeđe. U takvim grupama postoji i nepisana dinamika – netko vodi razgovor, a drugi ga prate. Ponekad se to pretvori u isključivanje pojedinaca. Dijete može biti ignorirano, preskočeno ili čak izbačeno iz grupe. Izvana to izgleda bezazleno, ali za dijete može imati snažan emocionalni utjecaj. Važno je naglasiti – grupni chatovi sami po sebi nisu problem. Oni su dio današnjeg odrastanja. No, određene situacije mogu postati rizične. Dijeljenje neprimjerenih slika ili videa, ismijavanje, pritisak da se sudjeluje u nečemu što dijete ne želi ili dijeljenje poruka izvan grupe bez znanja drugih – sve su to situacije koje se događaju češće nego što mislimo. U grupama povezanim s online igrama dodatni je izazov to što se među članovima mogu naći i osobe koje dijete zapravo ne poznaje.
U želji da zaštite dijete, roditelji često reagiraju na dva načina – ili sve zabrane, ili potpuno ignoriraju. Ni jedno ni drugo ne daje dobar rezultat. Zabrana može dovesti do skrivanja, a ignoriranje ostavlja dijete bez podrške. Pokušaj potpune kontrole, poput čitanja poruka bez znanja djeteta, dugoročno narušava povjerenje.

Rješenje nije kontrola, nego odnos.
Razgovarajte s djetetom o tome što se događa u grupi. Ne ispitujte, nego slušajte. Dogovorite jednostavno pravilo: ako nešto ne bi rekao uživo, nemoj napisati u poruci. Dajte djetetu do znanja da ima pravo izaći iz grupe ako se osjeća neugodno. Pitajte tko je sve u grupi i postoji li netko koga zapravo ne poznaje.
Najvažnije od svega, stvorite osjećaj sigurnosti.
Dijete ne treba roditelja koji će znati sve što se događa u njegovom digitalnom svijetu, nego roditelja kojem se može obratiti kada nešto pođe po krivu. Zato se zapitajte – zna li vaše dijete da vam može reći što se događa u njegovom digitalnom svijetu?

Ivan Jerković
Za više korisnih savjeta zavirite u Kriptokutak - Mjesto za vašu sigurnost i zaštitu


