Kad su se prije ovih netom završenih lokalnih izbora pojavile radio reklame koje su samo navodile gole (i crne) činjenice o stanju u Slavonskom Brodu u posljednjih osam godina, gradonačelnik je spotove nazvao
Prije nego li sam doselila u Rijeku, naravno, radi obrazovanja na riječkom Sveučilištu, često sam znala čuti kako je Rijeka iznimno liberalan grad, gotovo najliberalniji u Hrvatskoj. Ja sam jedna od onih ljudi koji ne vjeruju slijepo pričama drugih niti mogu razviti interes za recepciju takvih priča, a dok se sama ne uvjerim. Oduvijek sam bila pristalica metode iskustva na vlastitoj koži tako da sam tomu dosljedna u svim aspektima života. Naime, smatram da Rijeka nije liberalan grad. Mislim isto tako da uopće nema smisla niti jedan grad, odnsosno mjesto u Hrvatskoj proglasiti liberalnim. Hrvatska je odveć tradicionalna i kozervativna zemlja, prilično klerikalno uređena, a i društvo je prilično moralno licemjerno. Hrvati su odveć pak Hrvatine. Uglavnom, meni osobno normalno je da su ljudi različiti, štoviše, više raznolikosti kod ljudi, manje istih ljudi, tj. ljudskih replika. Pitanja seksualne orijentacije ili pak vjerskog odabira ne bi trebala biti predmet lažnog moraliziranja.
Posložene su kadrovske kombinacije za lokalne izbore u vidu izbornih lista odnosno ostvarena je većina zakonskih i političkih pretpostavki za početak izbornih igara. Zastor je podignut, uloge su podijeljene, glumci su na sceni, a publika će honorirati one glumačke ansamble i prvake koji budu najuvjerljivije imitirali uvjerljivost. Slijede (još) tri tjedna programirane obrade biračkog tijela.
Brođanima s osjećajem za mjeru i lijepo, povraća se od spajanja izvornog i patvorenog , od nes(p)retne kiborgizacije gradskog kulturnog organizma, muka im je od kalemljenja kiča na autentičnu kulturu. U svijet bajki Ivane Brlić Mažuranić za dlaku su izbjegli status kič-kalema upravo zbog spomenutih prskalica duha koje uporno, iz godine u godinu, svojom duhovnošću osvjetljavaju brodsku tminu.
Biti pravi student znači opušteno obavljati vlastite obaveze na fakultetu, čitati privatnu lektiru i neprospavati noć, nego ju propiti. To je jednostavno stil. Biti student specifično je zanimanje i nije za svakoga, samo za one koji su intelektualno nadmoćni i koji imaju visok prag tolerancije prema alkoholu.
I najnovija visokobudžetna predstava hrvatskog političkog, putujućeg living teatra, u kojoj su glavne uloge igrala relativno nepoznata glumačka imena političke estrade, završila se očekivanim happy endom – sretnim svršetkom za njih, za glumce i njihove lutkare. Ušlo se u EU parlament, ušlo se Europi u utrobu. Neki, prije Hrvatske, kroz usta, a Hrvatska hrabro kroz stražnjicu.
Zemlja je raj ako se traži mir, činipravo i želi malo. (Pestalozzi) Prirodni zakoni mogu vrijediti do stanovite granice, a dočim se ona prijeđe - zakoni se okreću protiv sebe samih, e da bi stvorili apsurd. (Camus)
Nakon što su se „omiljeni“ studentski mjesec i tmurno i teško vrijeme dugo vremena slagali izašle su dugo priželjkivane prve zrake sunca. Lijepo vrijeme i sunce tjeraju u zaborav zimske jakne, teške ispite, neprospavane noći, knjige... Sve se čini ljepše, bolje, novi semestar, novi prijatelji, novi party-i, nove vrste alkohola a prije svega novi početak, veselje i nada je u zraku.
Anarhizam živi u srcima onih koji nisu abdicirali na prijestolja vlastitih života i sudbina, koji svoj život ne temelje na prividno privlačnom designu modernih kreatora obrazaca podvlašćivanja koje karakterizira nuđenje beskrajno mnogo mogućnosti i izbora, a o čemu onda pojedinci utopljeni u masi imaju tzv. svoje vlastito mišljenje kao izgovor za ignoriranje bilo čijeg neugodnog izazova.
Na glasu ko žena od afera, ustvari tvoja cijela...Ja sam ti bila privjesak...A ja djevica kraj tebe leć
