Ako se ne možeš nositi s fakultetskim dužnostima kao što je pisanje seminarskih radova, pristupanje kolokvijima, redovito odlaženje na predavanja, čitanje znanstvenih članaka i knjiga, ispadaš. Ako nemaš toleranciju prema alkoholu i granice, propiješ se. I opet ispadaš iz studentske zajednice jer ne možeš završiti fakultet jer shvaćaš da je to sve preteško ili postaneš alkoholičar. Treba biti frajer i uklopiti sve to u jedan idealan spoj. Spoj knjige, cigareta, alkohola i kave. Puno kave. Hvala Italiji na espressu. Kada smo kod tog crnog energetskog napitka, treba upozoriti koliko je zapravo bitan. Pustimo sad priče o štetnosti kofeina, bla, bla, bla; puno toga nije zdravo. Prvenstveno, čovjek nije zdrav (ni moralno ni umno) tako da bi trebalo upozoriti na anomalije kod ljudstva i u društvu, a ne se stalno baviti nebitnim stvarima, neprestano se ponavljati kao loš refren o štetnosti kave, cigareta, alkohola i tako dalje i tako dalje…To je već općepoznato, a ljudi neka si sami biraju. Ja sam izabrala biti pušač, manje je štetno nego biti pasivan pušač, a ionako sam stalno po kavanama i prostorima gdje se dim uživa (primjerice, studentski stanovi).

Vratimo se na tu kavu. Da, kava, taj već pomalo oldfashioned napitak. Čini mi se da je u studentskoj kulturi postala gotovo mit. Kava je dovedena do mitologizacije utoliko jer se pije u većini slučajeva obavezno prije predavanja, ona prva, jutarnja, neizbježna, rutinska. Kada si student, imaš i previše pauza pa popiješ još koju, dvije, tri. Predoziraš se. Na kraju dana shvatiš da bez nje ne bi ni mogao funkcionirati jer ionako kada dođeš doma, moraš još raditi na onom prokletom seminaru. Zaključiš da je kava bez kofeina najgluplji proizvod ikad, sranje. Kult cigareta i kave neminovno se vezuje uz studentski život. Ne tvrdim da svi puše niti da svi konzumiraju kavu, no činjenično stanje svjedoči da većina studenata jesu pušači i kavopije. Puni kafići dobri su reprezentanti toga. Ispiješ kavu pod pauzom između predavanja, porazgovaraš s kolegama na fakultetu o novostima vezanim uz faks i vlastitu struku, zapališ koju, odmoriš se u kafiću i spreman si za novo predavanje.

Malo i nešto prigrizeš, no ipak ne previše jer puno hrane uspava mozak, a ti ne želiš spavati pod predavanjem. Mrzim kada netko koristi onu maloumnu frazetinu - ,,Spavao sam na predavanju!''. Još ako se nakon toga počne smijati, tužno. Žalosno je imati priliku slušati nekoga uvaženog profesora, a biti za to nezainteresiran. Uvijek kažem – fakultet nije obavezan. I to je to. Uostalom, nadam se da je sve manje onih ljudi koji upisuju fakultete eto tek tako samo da bi nešto studirali. Pred dvadesetu godinu valjalo bi već znati što koga zanima.

Konstatirala sam da je coffee-break neizbježan tokom radnog dana jednog studenta kako bi se time presjekla predavanja. Coffee-break je zasigurno jedan od fakultetskih mitova. To je unaprijed zadana radnja koja dolazi pri upisu na fakultet kao što je i unaprijed zadana radnja mijenjanje smrdljivih pelena pri rođenju djeteta. Coffee-break osigurava vrijeme za razmišljanje, kvalitetnu konverzaciju, druženje s kolegama, a to je bitno jer je čovjek prije svega društveno biće i misaono. Po tome se razlikuje od animalnog carstva. Dobro je da smo tehnološko društvo pa se mašine i automati koji nude kavu nalaze u hodnicima fakulteta, skoro na svakom katu, izbacujući svoje vruće proizvode u zamjenu za sitniš. Ti nas roboti održavaju budnima.

Treba spomenuti i kako pozitivne učinke ti odlasci u kavane imaju u danu za čovjeka, pogotovo ako si u kvalitetnom društvu. Treba izbjegavati dosadne ljude, one koji imaju lošu energiju i koji su naporni. Valja piti kavu s mladim intelektom, energičnim ljudima, a ponajbolje bi ju bilo dobro popiti s nekim literatom. Sad govorim subjektivno. Kava se ne odrađuje, ona se uživa kao što se i duhan uživa jer je uživalo, a ne prehrambeni proizvod. Mi živimo u apsolutno dinamičnom vremenu koje je nespojivo s dugometražnim odmorom. Luksuz je spavati sedam sati. Deset sati spavanja već odavno je postalo historicizam. Zato imamo crno gorivo, dnevno. Većini studenata turska kava u stanu postala je bitnija od role toaletnog papira. S njom dan počinje i zato može i da traje.