Sve nabrojano su stihovi pjesama kratkosuknje Jelene Rozge, napisani od strane Vjekoslave Huljić koja ne zna je li žena ili svetica, a uglazbljeni od Tončija kojem se sve prašta. Preko noći rasplamsana afera, potaknuta novom Rozginom pjesmom „Nirvana“ zaokupila je pažnju nacije i zauzela novinske naslovnice. Uopće nije upitno tko je tu autor još jednog u nizu pjesmuljka kojega niti jedna žena, ako drži do sebe ne bi smjela imati na play listi. Isto tako, izvođačica ovog neprikosnovenog hita si je barem mogla dati truda da svojim istupom začepi usta zlobnicima, ali ona se još više pokopala svojom suludom izjavom. Odgovorivši tako na pitanje novinara, što je njoj posebno u toj pjesmi, da je očarana stihom na glasu k'o žena od afera, ustvari tvoja cijela, izrekavši to sa suzom u oku, vidno uzbuđena i potresena. Možda je nju to vratilo u prošlost, potaklo razmišljanja o davno izgubljenoj ljubavi, ali gledatelje je, vjerujem, potjeralo na toalet. Na prvu se čak činilo da se Rozga ismijava sama sa sobom, ali onda shvatiš da je duboko pogođena tekstom svoje pjesme i da za nju to donosi svojevrsnu duhovnu obnovu. Ako uskoro ne promijeni tekstopisca i ne krene s manje šovinističkim pjesmama, niti prekratke haljinice joj više neće pomoći da napuni klubove poput brodskog City bara.
Nirvana je trebala biti novi bum na glazbenoj sceni, ali joj je Severinina turneja pomutila planove, a onda i bezazleni status Remi. Iako je teško reći da joj je Remi skroz zamutila vodu, čak štoviše, svojim istupom joj je sigurno osigurala veći broj klikova na pjesmu, iako ni sama nije toga bila svjesna. Osobno bih više voljela da se nije dogodio „slučaj Remi“, jer bi možda interes za ovu vrhunsku besmislicu bio manji i za tri tjedna bi i dalje Nirvana bila prosvjetljenje ili oslobođenje, kako za koga, a ne Rozgin klasik.
Svakako, možda je dobar komentar glazbenice kako bi pobudio razmišljanje djevojaka koje su očarane stihovima pjesme. Iste, uz vlastite fotografije, napućenih usnica stavljaju stih isto mjesto, ista budala kad ćeš doć, ne bi li prizvale svoje Facebook ljubavnike.
Zanimljivo je, a ujedno i apsurdno što ovo nije prva takva pjesma i tražimo dobar razlog za ovu medijsku prašinu. Svojedobno je Severina pjevala i kad me varaš s tobom lipo mi je, pa nije izazvala buru i polemike kao ovo Rozgino remek-djelo. Možda zato što Seve nije imala nebulozne komentare, a možda i zato što je pjesma u daleko većoj mjeri bila sofisticiranija. Nerealno ih je uopće uspoređivati, jer koliko god ih je nekima teško razgraničiti, one nisu i ne mogu biti isti nivo, a to je i vidljivo kako se postavljaju prema onome što rade i kako rade.
Svaki novi Vjekoslavin tekst ostavi barem jedan upečatljiv stih koji mnogi koriste u svakodnevnoj komunikaciji, pa zna li onda žena što radi? Već je davno postalo besmisleno analizirati i tražiti smisao njenih tekstova, možda bolje to zaobići kako ne bismo došli na ideju potlačene žene bez prava glasa. Svakako, ovakve pjesme prije možemo povezati s mlađahnim pjevačicama željnih pozornosti kojima nije bitno što pjevaju, nego s Rozgom koja gazi prema četrdesetima i pronalazi svoju nirvanu u ovakvim tekstovima.
