Zaneseni lijepim vremenom, dugim šetnjama uz Dravu, kavama, druženjima, pijankama (ovaj puta na otvorenom u šumarku dobro skriveni, jer zakon predlaže tako) ni ne primjećujemo da vrijeme nikoga ne čeka. Najednom, tu idilu narušavaju novi kolokviji, novo gradivo i mamurluk. Zar nas nisu mogli pustiti da još malo uživamo ili se bar pošteno otrijeznimo ? Previše je razloga za slavlje nakon drugog mjeseca, što zbog nepoloženih i položenih ispita, što zbog puno učenja, nespavanja.

No, mi smo akademski građani grada Osijeka, mamurni i „osviješteni“ stignemo sve, nema veze što je ostalo svega par sati do kolokvija. Knjiga u ruke, litre i litre kave, početni optimizam i učenje. Nije se lako skoncentrirati jer tisuće misli leti glavom, duhom smo na kavama, šetamo, pijemo, pokušavamo “zakrpati rupe“ u sjećanju od prošle noći, tražimo na facebooku prijatelje koje smo upoznali sinoć, iako ne znamo kako se zovu, ali barem znamo odakle su, veselimo se suncu kao djeca, ali fizički smo ispred knjige.

Zaključujemo da smo se već previše trudili za drugi mjesec, zatvaramo knjigu i idemo spavati, jer na ispit ne valja ići umoran, znanstveno dokazano, a protekla noć je bila naporna, alkohol još teče venama. To sam učinila i ja. Puna optimizma krećem na kolokvij, privlačim dobre misli, položit ću ga sigurno. Ulazim u dvoranu, čekam kolokvij i u trenu se sav optimizam rasplinuo kada sam uzela kolokvij u ruke. Gledam u njega i nije mi jasno kojim jezikom je pisan, možda španjolskim s naznakama kineskog? Oslanjam se na logiku i u dvorani sam do kraja, napisala sam sve. Zadovoljna izlazim i dvorane.

Istog popodneva dolaze rezultati. Ljubičasto označeni nisu prošli. Idem provjeriti svoju pamet, mogu li proći na temelju logike? Pomalo uplašeno listam imena i dolazim do svoga ljubičasto označenoga. Željka Landek nije prošla, što je ovo šala? Šok i nevjerica nastupa, tisuće upitnika, da li ne mogu ništa položiti bez sati i sati intenzivnog štrebanja? Krivim alkohol, mamurluk, nedostatak sna! Gledam u to pola sata nepomično, duboko razočarana preispitujem se što nije sa mnom u redu? Peh, brzopletost, pogreška, nepravda? Sve je moguće, pomirim se brzo s tim, nismo više u srednjoj školi.

Ustajem sa stolice, pogledam se i ogledalo- u ponedjeljak je novi kolokvij. Prilika da si pokažem da mogu, u biti što je jedan nepoložen kolokvij u moru položenih? Što je važnije iza toga su Uskrsni praznici koji vežu za sebe puno hrane i pića, dobroga provoda, a sve na račun roditelja, jer ćeš kao izgovor imati naporno učenje u Osijeku, a i blagdani su, došao si kao poklon roditeljima jer te nisu dugo vidjeli. Roditelji, oprostite nam, ovo nam je najljepše razdoblje života.