Vijesti

Stjepan Kovačević pravi Slavonac, a bez smokava ne može

 Stjepan Kovačević pravi Slavonac, a bez smokava ne može

 Stjepan Kovačević (73) iz sela Slobodnica kod Slavonskog Broda više od pola svog radnog vijeka kao profesionalni vozač prošao je skoro cijelu Europu, pola svijeta, mnogo je putovao i kao predsjednik slobodničkog kulturno-umjetničkog društva, a sa gotovo svakog od tih putova (Španjolska, Izrael, Portugal, Italija, Azija, Afrika...) nije kao mnogi od nas kući donio neki suvenir nego po sadnicu smokve!.

I, tko bi to rekao, mada na svojim imanjima kao vlasnik OPG-a ima "more" svakojakog voća i povrća, da je jedan baš, ono, pravi Slavonac toliko postao privržen baš smokvi.

-I inače sam kao Slavonac zaljubljenik u voće, kao vozač putujući tisućama kilometara gdje god sam naišao volio sam sa stabla ubrati i pojesti plod smokve. I, onda mi je "došlo": pa zašto ja sebi ne bih nabavio poneku sadnicu smokve kad mi se već toliko sviđa. Prvu sam dobio negdje s našeg mora, prije 30 godina, već iduće godine rodile su. Nakon toga sadnice sam donosio odsvakud gdje sam profesionalno kao vozač vozio "ture", i od tada ih imam stalno u svome dvorištu i šljiviku, sada imam više od 30 stabala. Redovito ih ujesen orežem da se rastu prema gore jer onda daju pravi i bogat urod. Od postojećih stabala rasadio sam dosta novih. Imam ja i breskve, šljive, grožđe i drugo voće ali nekako smokvu najviše obožavam pojesti, baš je posebna i još k tome oko nje imam najmanje posla, gotovo ništa-priča Stjepan Kovačević za Brodportal

Preko zime stabla Stjepan stabla smokvi malo očisti od suhog granja a one već na proljeće opet bujaju, početkom ljeta ploda koliko hoćeš, skoro da ni sam ne zna kuda s njima. 

-Iako imam OPG većinu uroda smokava podijelim, susjedima, suseljanima, prijateljima, znancima. Znate što, smokva vam ne traži neko zahtjevno zemljište, iskonski joj "paše" manje plodno tlo, pomalo kamenito. Smokva od pamtivijeka raste i rađa u kamenitom tlu, vlage dobije koliko kiša "donese", i to je to. Za sadnju smokve ne treba nekakva rupa kao za šljivu, jabuku i sl. Razgrnem tlo na plitko, donesem nešto malo zemlje, zagrnem i zalijem, neko bi rekao čas posla, a ploda koliko hoćeš, već za dvije, najviše tri godine. Ove godine ih je mraz "ubio", pa kiše, i zima, pa ona oluja, sve su to "izdurale". Zato je moj savjet znatiželjnicima: gdje god imate prostora u dvorište, vrtu, posadite smkovu, ako vam se u začetku učini da se možda nije primila nemojte vaditi iz zemlje, smokva je otporna vrsta, u lipnju i srpnju opet će "krenuti" i dati plod. To je sigurno najslađe voće koje postoji, jako je zdrava, čak i kad ju spremite u zamrzivač i kušate usred zime ona ništa neće izgubiti od svog prebogatog okusa, kao da ste ju maločas sa stabla ubrali. Pravo čudo od voćke, a užitak je imati takvo voće u svome dvorištu-zaključuje Stjepan Kovačević. 

Možda Vas zanima i ovo

Foto galerija