Dugo me mučilo jedno pitanje, kratkoročno ipak naspram količine vremena koju narod troši neprestano se pitajući „zašto nam je u državi ovako“. Ne bih danas ulazio u političke, posebice geopolitičke razloge zbog kojih se ratovi i pljačke kroz zakone i društvena uređenja provode u nas i svijetu.
Poštovani drogaši, poštovana nacijo koja sve manje zaslužuje poštivanje, drago mi je pisati vam ponovo nakon 13 mjeseci kreativne stanke, odnosno opće životne paralize. U redu, priznajem, pišem sebi i zbog sebe, ne zbog drugih – da ne bih čupao kosu i bacao naokolo predmete kad se sjetim gdje živim.
Dobro jutro, nacijo! Jutros u 7:30h (30.6.2016.) krenem na posao i kao mnogo puta u posljednjih 10-ak godina od kada sam i sam progledao, ugledam ovo na slikama.
Sve manje poštovana nacijo, dobar vam dan i dobro more želim, barem dok ga još imate! Znaci današnjeg vremena sugeriraju prodaju i bušenje.
Srdačan pozdrav, umjetnim jednakostima potlačena nacijo! Kao kolumnistica ovog portala, danas vas častim novim tekstom.
Lijep pozdrav svima u ovo ne tako lijepo vrijeme kada svijetom nemilice drmaju događaji orkestrirani od strane malobrojne svjetske elite, događaji koji su potpuno drukčije predstavljeni javnosti.
Bio je to pomalo naporan dan. Povratak s godišnjeg odmora na Jadranu uz pokušaj prijevoza bicikla u spremniku autobusa te kupnju karte u zadnji čas, olakšala mi je činjenica da je pored mene bila voljena žena pa smo sve okrenuli na zafrkanciju i naposljetku imali dan za ugodno pamćenje.
Zdravo svima i poseban pozdrav korisnicima interneta koji poradi korištenja istog, ali i nekih vlastitih unutarnjih programa i karakternih osobina, imaju moć koncentracije dovoljnu da svaki iole duži tekst pročitaju do kraja.
Pozdrav svim svjetovnjacima, onima u manjim svjetovima, kao i onima u najmanjim, vlastitim i neshvaćenim koji drugima ne daju normalno živjeti.
