Što se dogodilo? Jednostavno – sve o čemu sam godinama pisao polagano se ostvaruje na moj opći užas, ali ne i iznenađenje. Klonuo sam pomalo duhom kao svaki čovjek u RH koji je sposoban razmišljati. Ne smatram se prorokom, već shvaćam onu sve više poznatu rečenicu – u vrijeme interneta i informacija, osobni je izbor biti neinformiran. Napadnu te ljudi kad im daš informaciju, imaš osjećaj da bi neki od njih napravili linč, samo kad bi se dokopali glasnika koji veli nešto što se njima ne sviđa. Ne vole oni izmijenjeno stanje svijesti, drukčije od onog u kojem se neprestano nalaze. Misle da su trijezni i ispravni. Osobno sam primijetio i zaključio kroz godine življenja otvorenih čula, godine nezagađene neprestanim pogledima u mobitel – da je jedan od najvećih strahova prosječnog čovjeka izlazak iz standardnog stanja svijesti kojeg nazivaju trezvenošću, čistom glavom te drugim sasvim pogrešnim nazivima. Hrvati poseban stav (konzervativan i pogrešan) imaju o ljudima koji se drogiraju. Vole misliti kako su svi koji se drogiraju odvojeni od sebe, štetni po društvo, kako kradu i ubijaju malu djecu ili što je najgore – ne glasaju. Navodno je općenarodna trezvenost ispravno stanje svijesti, svi vole reći kako razmišljaju svojom glavom. Međutim, od svih samo čujem uvjetovana i nametnuta mišljenja koja nikako nisu produkt razmišljanja prosječnog pojedinca, ali zato jesu plod rada i razmišljanja iznadprosječnih društvenih inženjera. Jedna od glavnih zadaća društvenih inženjera svakako je istraživanje svijesti pojedinca i kolektiva kako bi se s tim znanjima moglo pristupiti programiranju iste u korist vladanja okrutne manjine nad nesvjesnom većinom. Ako mislite da pišem gluposti, sjetite se samo da u Zagrebu postoji škola menadžmenta koja nosi ime Edwarda Bernaysa. Tko je on? Nije moja zadaća, a više ni volja da vam to govorim i ponavljam – biti neinformiran u doba informacija osobni je izbor.

Što je droga? Ako mene pitate, sporedna je činjenica da izaziva veću ili manju, psihičku ili fizičku ovisnost kod konzumenata. Ono što ju prvenstveno karakterizira je to što uzrokuje izmijenjeno stanje svijesti. Pretpostavimo da je „normalno“ stanje svijesti ono stanje u kojem se nalazimo gotovo svi mi. To je stanje koje podrazumijeva nasilno ustajanje, kronične umore, bezvoljnost i sve što ide uz doživotno „crnčenje“ za ćelave i debele bahate gazde te napirlitane gazdarice koje su radikalnije od radikalnih feministica po pitanju posjedovanja svijeta i prava da gaze sve što hoda. Podrazumijeva se i uzgoj djece, nerijetko radi reda i rodbine, više nego odgoj. Dodajmo tome odlazak u šopinge, kina i u sportska gladijatorska borilišta, obvezno znanje u domeni opće kulture kako se ne bi osramotili ukoliko ne znate da je pas Johnnyja Deppa jučer rijetko kakio. Što će reći ljudi i komšije ako se ne ukalupite u ovo općenarodno veselje? Morate ispuniti očekivanja tih ljudi. A kakvi su to ljudi? Ne mogu se oteti dojmu da su jako drogirani. Šalim se malo, nemam dojam o tome, dapače – znam da su drogirani.

Vratimo se na izmijenjeno stanje svijesti. Djeca koja dođu na svijet možda jesu neispisane ploče, ali recimo da se nalaze u osnovnim postavkama stanja svijesti. Kako bi u bolesnom društvu bila ukalupljena i uspješna pa prema tome i nesretna čitav život poput svih ostalih, odrasli ih odgajaju te im time neprestano mijenjaju prirodno stanje svijesti. Oni koji zadrže barem mali dio sebe u tinejdžerskim godinama postanu problematični s aspekta obitelji i okoline ili su toliko uništeni i loše odgojeni da postanu kriminalci već tada iako je dovoljno kriminalno ukoliko postave dobro pitanje, dovedu nešto općeprihvaćeno u pitanje ili ukoliko slabije sudjeluju u općenarodnom veselju za poslušne.

Ubrzo ta djeca postaju teški narkomani. U svakom pogledu normalna svijest im bude zatomljena u svrhu pronalaska pravog puta kojim društvo srlja u robovlasništvo, poslušnost i vlastito eksploatiranje do smrti, obilježene psihofizičkim bolestima jer bježe od prirodnih zakona u nešto društveno nametnuto. Ukoliko odrastu prema pravilima roditelja, rodbine i društva općenito, onda piju, puše, klade se, kockaju, danas se već na svakom drugom koraku slikaju mobitelom, stalno su nečim okupirani do te mjere da ukoliko ostanu sami i besposleni u tišini, ogoljeni pred samim sobom – počnu ih hvatati panika, dosada te izražene krize jer nemaju cigaretu, jer bi na pivo, jer bi svoj mobitel, igricu, bilo što… U tom trenutku kada su najbliže osnovnom, iskonskom i neizmijenjenom stanju svijesti, ljudi se izbezume i brzo vrate stanjima svijesti koja su propisana, nečim uvjetovana itd. Što su onda ta djeca, ljudi? Narkomani, naravno… Uzmi im bilo što, ma uzmi im čak pravo glasanja za vlastite krvnike i počet će prolaziti teške krize.

Što nam, primjerice, čini općeprihvaćeno konzumiranje alkohola? Već prvi efekti djelovanja alkohola mijenjaju trenutno stanje svijesti i onda se događa što se već tijekom pijanstva događa, ovisno o kapacitetima i karakteru pijane osobe. Zamislite scenu tijekom obiteljskog okupljanja na kojem pijani odrasli nakratko obrate pažnju na nešto što upravo ide na TV-u te kažu: „Gle ove primitivce, vrač jede gljive i halucinira, kakve budale…“ Pri tome se, naravno, pijano cerekaju i zapljuju si masnu bradu od janjetine, upirući prstom u nekoga tko ima svoju tisućljetnu tradiciju konzumiranja prirodom dane biljke u svrhu psihičkog liječenja članova plemena i sl. Njegova gljiva nije dobra jer onda on halucinira, a sasvim je u redu od također prirodom danih biljaka napraviti domaću rakiju radi koje će neki istući suprugu, prokockati plaću ili se slomiti pri padu u neki jarak. Ne smije se dirati u narodno veselje, pogotovo pravo glasa nemaju drogeraši. Sjećam se izjava domaćih glasača na izjave Gorana Bareta kod poznatog nam ćelavca koji vodi nedjeljnu emisiju u 14h na nacionalnoj televiziji. Mnogi su se pitali što taj Bare trkelja, a čovjek je, u kakvom god stanju svijesti bio, rekao naciji da su šupci koji stalno glasaju za jedne te iste lopove jer imaju amneziju i tko zna što još. Službeno se to naziva „Štokholmski sindrom“, ali opet – što znaju ti drogirani Šveđani, oni su Šveđani, nemaju pojma ni o čemu kao ni bilo tko drugi tko nije iz Hrvatske. Mi smo najbolji i najboljeg stanja svijesti.

Oduzmite tim ljudima vladare, vođe, bogove… Kako će se ponašati? Izgubljeno, ovisnički, nastat će teška kriza. Oduzmi im pojam domovine koju ionako nemaju jer ništa nije njihovo osim dilerskog vrta u kojem imaju šljivu, lozu, oduzmi im materijal za birtijaške političke priče – izbezumit će se opako. A što bude kada narkomanu uzmeš drogu? To znaju i narodni narkomani koji ne vole „'ladnog betona, propuha i igala“. Zato pak ne mogu bez „kruva i igara“. Također – nivo informiranosti tih ljudi o raznim biljkama, gljivama ili umjetnim kemijskim supstancama gori je od nivoa informiranosti o prirodi svijeta i društva oko njih, o čemu nikad do smrti ne saznaju jer ne žele. Ali zato glume pametnjakoviće i autoritete drugima. „Znam ja sve, to ti je droga, nemoj to, sine (iako se možda obraća svojoj kćerki), bolje popij nešto ili idi gledat' TV.“ O stanju nekog narkomana znaju jedino zbog Sakomana. Ah, velikog znanja, božesačuvaj. I kakvo je to uopće stanje svijesti kada većina Hrvata, ali i drugih ljudi po svijetu, nema gotovo niti jedne vlastite misli u glavi ili stava na usnama? Nemoguće mi je dokazati da je to prokleto normalno. Nije normalno, čovječe, znaš samo što ti serviraju glavni mediji, a misliš da si najpametniji na svijetu, stalo ti je samo do toga „što će ljudi reći i misliti“, bježiš od vlastitog života u birtiju, drogiraš se pićem, tiketom, sportom na TV-u (da si barem aktivan…), proživljavaš krizu ako ne možeš ponovo glasati za lopove samo da bi mogao srati po lopovima iz opozicije.

Ostave te samog pred sobom, ogoljenog do kosti, u tišini, u prirodnom stanju, a ti se uznemiriš, postaješ nervozan, tražiš zabavu, treba ti barem neki predmet da ga nervozno vrtiš među prstima. Treba ti barem onaj „fidget spinner“ kako se ne bi užasnuo svog prirodnog stanja bez ometanja sa strane. Trebaju ti barem novine ili pivo, kava, cigareta, samo da ne budeš svjestan toga da si sam pred sobom, iskonskim bićem.

Smatraš li i dalje, čovječe, da su narkomani nešto egzotično poput rock pjevača, šamana ili „malog Antinog što se bode u haustoru“? Ako da, uživaj onda u vlastitom „čistunstvu“ i umišljaj si da si ispravan, sve dok ti netko ne uzme „pilo i žderalo“, TV radi ovrhe jer si obožavao i slušao gospodara, lijekove za srce i tlak koje možda i ne trebaš jer te ne mori srce, već stres zbog života u bolesnom društvu, na kraju krajeva i – novac. Kako god da okreneš ploču, svi smo mi opaki narkomani. A vas sve sada pozdravljam i odoh se drogirati iščekivanjem objave ovog teksta te reakcijama na isti kad bude objavljen. Ćao, „drogari“!