Revolt Nijemaca i razbijanje 'jakih snaga MUP-a' kod nas bi bilo medijski okarakterizirano kao 'huliganski atak' klerofašista ili ateistojugonostalgičara na državu, no tamo je kao i svugdje u svijetu takav pristup posljednji vid sveopćeg bunta.
Gladni građani glume 'ovčare' bogate elite
Kod nas već mjesecima traje prosvjed u Savskoj 66. Logika mi nalaže da kada svi mainstream mediji stanu na jednu stranu ('antiprosvjedničku') - nešto bazično ne štima. Takvu medijsku sinergiju vidio sam kada je tzv. 'Oporbena četvorka' dolazila na vlast, kada je trebalo glorificirati (i kasnije pokopati) Sanadera, kada je Josipović nastupao protiv Bandića i kada smo ulazili u EU - već te paralele dovoljno govore o svemu. Mnogi će reći da su Klemm i Glogoški preko noći dobili masu medijskog prostora i nastupaju protiv države, što je OK i legitimno razmišljanje. No, gledajući drugu stranu ne mogu ne prokomentirati količinu mržnje kod pojedinaca.
Za početak, nije li smiješno da pojedini saborski zastupnici napadaju veličinu mjesečnih primanja kod ratnih vojnih invalida, a sami imaju 40 (?!) tisuća kuna mjesečno u zbroju i optuživani su da su pogodovali vlastitim članovima obitelji (a mase građana odobravaju takve nastupe i kopiraju njihove fejs statuse) ili da (anti)prosvjede vodi osoba koja od države za udrugu godišnje dobiva stotine tisuća kuna za vlastite plaće? Kakav je to revolucionarni pristup da nekog vrijeđaš ('Agape Satanus', 'zapaljene crkve', 'ustaški kurvini sinovi') na osobni način i onda kada ti taj želi uzvratiti na isti ili gori način, tražiš zaštitu institucija? To je kao da Torcida maršira Ilicom i j*** majke purgerske, a onda nakon što je kamenovana odlazi u Strasbourg tražiti zaštite svojih ljudskih prava za 'seksualnim afektom prema tuđim članovima obitelji'.
Politička elita u erekciji, građani u ignoranciji
Jasno je da financijska situacija u državi nije najbolja, no tome nisu krivi ni branitelji ni građani - nego političari i državna birokracija koja onemogućava investitore i poduzetnike. I zato je potpuno krivo smatrati da će se podrškom bilo kojoj od političkih strana (koje koriste sukob za polarizaciju i samopromociju) riješiti nešto - problem ne rješavaju oni koji su ga stvorili i za rješavanje istog je potrebno prestati činiti sve ono zbog čega je nastao. Čak i da dođe apsolutno savršena vlast koja je humanistička, svegrađanska i stručna - trebat će nam najmanje 7-8 godina da se izvučemo iz ovoga. A takvu vlast trenutno jednostavno ne vidim.
Spomenuo sam u početku situaciju u tramvaju. Išao sam na trening i nosio 'fancy' maskirnu vojnu jaknu da bi mi neki klinac doviknuo: 'Idi u rat ili u šator!' Odgovaram mu vidjevši majicu koju nosi: 'Sudeći po istom štihu kojeg furamo, mogao bi i ti samnom'. Naime, lik je nosio lik (očito ne i djelo) Che Guevare. Na to je dečko uzvratio: 'Che je simbol punka i pacifist, a ne branitelj'. Svi su ga pogledali i mogao sam mirno izaći iz tramvaja na svojoj postaji. To je otprilike nivo čovjeka koji navija za ove ili one, koji glasa za klike koje nas vode četvrt stoljeća (jednim smjerom u propast) i to je nivo onih zbog kojih sve više ljudi kupuje jednosmjernu kartu za Irsku, Njemačku ili pak Mars.
Bipartizansko jednoumlje i polarizacijski efekt
A moram ponoviti - to je klinjo od svojih petnaest godina. Čovjek koji ne zna ni tko su branitelji, ni tko je Che Guevara, ni što je punk ideologija. A posljednjih dana vidim mase da su se i sami u tome pogubili. 'Moj otac je branitelj i prezire šatoraše', 'Vidi tog punkera u Savskoj 77 na šta liči, garant voli Sotonu', 'Gospođa Mirt je nova društvena heroina jer mržnjom potiče na ljubav' itd itd itd. Nebuloza na nebulozu. Naslov mi kaže 'Revolucija i aktivizam na hrvatski način', i baš je. Zato nikada nećemo vidjeti ljevicu i desnicu u zajedničkom buntu na ulicama protiv politike (jer zaista vjerujem u maksimu - 'Svi su oni isti', barem ovi na vlasti) jer na kraju dana kada baš gori pod nogama - 90% Hrvata ipak navija ili za HDZ ili za SDP.
U tom (ne)sportskom okršaju političkih 'Dinama' i 'Hajduka' nema 'Rijeke' - treće strane koja svojim stranim kapitalom i investicijama pokazuje kako dobar, sustavan i kvalitetan rad imaju potencijala. Kod nas su čak i ostale opcije ili puki aktivizam (doduše sa srcem i željom, ali bez tehnokratskih poluga koje će nas podići iz kaosa) ili potencijalni koalicijski dodaci dvostranačkog jednoumlja. Zalagati se za prava vojnih veterana ne znači nužno zalagati se za desnicu ili 'klerofašizam', a boriti se protiv moguće opasnosti izljeva nacizma (bilo 'ustaškog' ili 'jugoslavenskog', (s tim da taj pojam ne treba brkati s pojmovima nacionalizma i domoljublja što mediji namjerno rade) i onemogućavanja drugih na samoostvarenje ne znači nužno zalagati se za ljevicu ili 'jugofašizam'. Ključna riječ u ovim promišljanjima je nažalost 'nužno' - i dok je ona tu znači da će ove 'revolucije' i 'aktivizmi' u obliku prosvjeda i antiprosvjeda još jednom nasmijati brke onih koje bi svi zajedno trebali eliminirati...