Kolumne

Negativna selekcija - Ključ raspada hrvatskog društva

Negativna selekcija - Ključ raspada hrvatskog društva

 Naravno, tu je čitav koktel prekrasnih termina poput tatinih sinova, privatizacijskih tajkuna, nepotizma, klijentelizma, uhljebizma, korupcije, povijesnih revizionizama itd. no jedan termin se ipak ističe - Negativna selekcija.

Jedni gube pojase, drugi dobivaju izbore

Inspiracija za ovaj tekst mi je pomalo neočekivana. Naime, jedan od najboljih MMA boraca svih vremena Jon Jones je još jednom u naletu divljanja prouzročio neugodu čelnicima najjače organizacije UFC koja ga je ranije tetošila zbog uživanja u kokainu i sličnih nepodopština, no ovaj je puta kap prelila čašu i - pojas mu je oduzet. I onda sam se zapitao - koliko bi u Hrvatskoj trebalo da se nekome oduzme njegov 'pojas'?

Idealan primjer je prošlonedjeljni Stankovićev NU2 gost Andro Vlahušić koji ne samo da nije figurativno 'dekapitiran' nego je u emisiji dobio prostor za opravdavanje, a i građani Dubrovnika nemaju nikakvih problema glasati za osobu koja je pravomoćno (!) osuđena na uvjetni zatvor zbog zlouporabe gradonačelničkog položaja. Slična priča je i kod mene u Zagrebu s Bandićem iako mu još ništa nije dokazano. No, bez obzira na sve on i dalje nesmetano obavlja gradonačelnički posao čak i iz Remetinca, a narod bi bez obzira glasao za njega.

Država je najgori primjer za mlade

Kako je jedna gospođa u prilogu vezanom uz njegovo uhićenje rekla: 'Nek je krao ali je i nama dao'. Vjerojatno bi i Jones zadržao naslov jer bi netko ustvrdio da 'sudar s trudnicom i bijeg s nesreće nemaju nikakve veze s njegovom sportskom karijerom'. Problem je što kod nas niti ne bi imali. Jer Hrvatska ne poznaje koncept 'primjera' ili 'idola mladima i starima'. U sinoćnjoj Klopci pričali smo o obnovi potopljenih područja i čudnom potezu Vlade koja se nije odlučila za suvremeni pristup gradnji čak niti u poziciji gdje je sve mogla učiniti od nule.

Autentičnost dakle nije postojala unatoč stalnom presingu da građani štede (ne samo na energiji) - a problem je upravo taj da država sama to niti u jednom trenutku ne čini. Bilo bi ipak zanimljivo vidjeti čine li to političari u svojim kućanstvima (sigurno nemaju 'starogradnju'). Smisao ovoga je da država svojim primjerom ne čini apsolutno ništa da bi nama ostalima dala primjer, već upravo suprotno - daje misaonu formu i legitimitet svim onim grubim pojmovima iz uvoda teksta poput uhljebizma i sl. Kada je sustav kleptokratski i osnovan na krivim moralnim vrijednostima, onda ne treba čuditi što se i građani tako ponašaju ili pak bježe glavom bez obzira van naših granica.

Dnevna doza prosječnog političara

A osim te misaone 'negativne selekcije', tu je i ona upravna. I ona je ključ. Danas je gotovo nemoguće u bilo kojem resoru naići na primjere gdje nema situacije u kojoj netko manje sposoban, više podoban i manje radišan ima znatno veća primanja i karijerni potencijal od onih koji vole svoj posao, ulažu u sebe i daju maksimum. Poslove dobivaju bratići, stranački podobnici i beskrupulozni karijeristi dok ostali žive za crkavicu ili tabore kod kuće. S druge strane država je sebe etablirala kao jedini i izvorni cilj svačije karijere ili pak idealnog klijenta, pa je time zagušen i samoinicijativni poduzetnički duh.

Kao rezultat toga vidimo da od nogometa, književnosti pa do politike i poduzetništva imamo iskrivljenu sliku vrijednosti nagriženu namjernom negativnom selekcijom i izbornom igrom bez granica. Kako sam nekidan šerao jednu sliku na fejsu - 'Zdravi imaju tisuće želja, a bolesni samo jednu... Pobijediti na izborima!' No što će se dogoditi ako kroz par godina ne bude ljudi u državi niti love u blagajni? Hoćemo li vidjeti i prve političare koji trbuhom za kruhom bježe van? A pretpostavljam da njihova destinacija neće biti Irska ili Njemačka već Moldavija, Republika Srpska i slične države sa sličnim praksama. Negativna selekcija se na posljetku ne rješava na izborima ili promjenom sustava već širenjem svijesti... A taj pojam ne vidim kod dnevne doze prosječnih političara.

Možda Vas zanima i ovo

Foto galerija