IN MEMORIAM - Preminuo je Dinko Lončar, zaboravljeni brodski pjesnik

Vijesti

IN MEMORIAM - Preminuo je Dinko Lončar, zaboravljeni brodski pjesnik

Autor Brodportal
29.01.2026

Preminuo je Dinko Lončar, ugledni hrvatski pjesnik, autor više zbirki poezije i jedan od važnijih glasova suvremene hrvatske lirike.

Ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj književnosti svojim zbirkama - Brođanka i Uzdasi Ravnih Tabana prožetim intimnom refleksijom, suptilnom melankolijom i iznimnom jezičnom osjetljivošću. Obitelj, prijatelji i književna zajednica opraštaju se od pjesnika koji je svojim stihovima doticao srca mnogih čitatelja i ostavio dubok trag u hrvatskoj kulturi.

„Kad umrem, ostavite bjelinu smrtovnice. Umro sam samo ja. Smrt liči na proslavu života. Ja ne volim statistiku umiranja. Možete napisati žutim slovima ime i prezime. Metak, alkohol i kanap samo su način – svi pjesnici umiru od ljubavi.“ Tako je Dinko pisao, naslućujući vlastitu smrt. Bio je teški srčani bolesnik i preživio je više srčanih udara, ali posljednji infarkt bio je koban 18. siječnja 2026. na kardiološkom odjelu Opće bolnice u Slavonskom Brodu.

Dinko će ostati zapamćen u povijesti Slavonskog Broda kao urbani pjesnik s najviše objavljenih knjiga poezije u gradu, pjesnik koji je Brođanima ostavio ogromnu kulturnu baštinu, zabilježenu u tvrdo ukoričenim bilježnicama poezije, u nekoliko redova njegove sobe – od poda do stropa.

Živio je kao vuk samotnjak, u potpunoj izolaciji. Njegovo ime teško ćete pronaći na internetu; nema fotografija niti javno dostupnih tragova njegove poezije. Nikada nije sudjelovao na pjesničkim večerima, u političkim strankama ili promocijama knjiga. Živio je u zatvoru vlastite samoće, svjesno i nepokolebljivo. Ako bi ga netko pokušao promijeniti, rekao bi, poput legendarnog Arhimeda iz Sirakuze: Ne dirajte u moje krugove života.

No, i vuk samotnjak ima svoje male radosti. Njegova veza sa svijetom bila je samo kroz brata Darka Lončara, slikara i pisca, s kojim je u malom voćnjaku pokraj kuće vikendom dugo razgovarao o poeziji, umjetnosti, životu, Brođanima i povijesti grada, uz kavu iz termosice, sjedeći na ribarskom tronošcu.

Antun Toni Bartek, urednik Dinkove devete knjige poezije Brođanka i voditelj emisije Radio Broda Studio 342, često je recitirao njegove pjesme, a u predgovoru zbirke Cvjeta divlji vrijes napisao je: „Dinko je urbani pjesnik, dijete ulica svog rodnog grada, koje vizira na svoj tipičan način. Kada odluta pogledom u pejzaže svog zavičaja, njegova lirika postaje iznenađujuće svježa, puna duha i neotkrivenih složenih kaleidoskopa slavonskog folklora.“

Ugledni brodski publicist i izdavač Slavko Mirković objavio je u ediciji Baština Dinkovu 11. knjigu poezije Zapadno predgrađe, i u pogovoru napisao: „Dinko Lončar Dino, svojim osebujnim stilom i narativnim stihom, bez puritanske privatnosti, osvaja nove poetske sadržaje. Njegova jednostavna i jasna poezija, često ironična i refleksivna, priča do morbidne iskrenosti minijaturne sličice iz privatnog života.“

Sluteći da će jednog dana postati veliki brodski pjesnik, Mirković je svake subote odlazio na buvljak, pokušavajući pronaći sve Dinkove knjige, ali bez uspjeha. Slično je činila i dugogodišnja ravnateljica gradske knjižnice Branka Solina, koja je zatražila od svojih suradnica da prikupi svu arhivsku građu o Dinku, no one su samo slegnule ramenima – već je sve poznato o Dragutinu Tadijanoviću. Branka je mirno odgovorila: „Ne mislim na Tadijanovića, nego na Dinka Lončara Dinu.“

Fascinantna je i Dinkova epska priča o putovanju u Ukrajinu 1984. godine, nalik na scenarij američkog filma. S namjerom da zaruči svoju ljubav, plavooku Žanu Korobarčevu s Jalte, Dinko je s ocem Dragutinom putovao kroz niz opasnosti, uključujući sukob s ruskim vlastima u Moskvi i bježanje pred agentima KGB-a i FSB-a. Nakon iscrpljujuće avanture stigli su na Jaltu, gdje je radost Dinkovog susreta sa Žanom bila beskrajna.

No, Žanini roditelji, tradicionalistički odgojeni, zabranili su vezu: za njih je odabranik morao biti Ukrajinac i pravoslavac, a ne Hrvat i katolik. Dinkove su se nade srušile poput kula od karata, a on se vratio u Slavonski Brod tužan i razočaran. Do kraja života Dinko je tražio nove voljene oči – smeđe, zelene ili plave – ali ih nije pronašao.

Prema želji pjesnika, na njegovoj sahrani bio je samo njegov brat Darko. Dva su sata kroz suze razgovarali o životu, umjetnosti, Brođanima, poeziji i Žani Korobarčevoj. Metak, alkohol, kanap – samo su način. Svi pjesnici umiru od ljubavi.

U Dinkove obitelji i Udruge, zahvaljujemo Gradu, Općoj bolnici Dr. Josip Benčević, TD Komunalac i Upravi Gradskog groblja na razumijevanju i pomoći.

Predsjednica humanitarne udruge Učinimo svijet boljim

Senka Staniševski

Magistra hrvatskog jezika i književnosti i filozofije

Lana Juzbaši