Plaće pročelnika su tabu tema poput sado-mazo bičevanja
Spin doktori su velemajstori koji tehnikama barataju na gotovo stručnoj razini. Kod nas takvih i nema pa se većinom prepisuju već postojeće i tuđe tehnike. Spin krasi 'selektivno iznošenje činjenica', 'eufemizama' i 'prikrivanje činjenica'. I sve je to političko maslo, koje je donekle i prihvatljivo sve dok tehniku ne koristi izabrana vlast da bi prikrivala ili zamaskirala svoja djela. Jedno od takvih (ne)djela su definitivno plaće ljudi u državnoj upravi. To vam je ona fora s koeficijentima, stažom, rasporedom radnih mjesta, osnovicama i sličnim komplikacijama gdje umjesto da vam kažu kolike tko ima plaće (jer ih mi porezni obveznici plaćamo) dobijete informacije o nekim poprilično okolišanim brojkama koje ne znače ništa.
A ne dao bog da se još kao mecene državnog aparata zapitamo o efikasnosti njihovog rada? Ma odakle nam pravo! Pa pobogu, mi smo ih izabrali, dali im autoritet i legitimitet, sada mogu s našim parama raditi što god požele. Naravno, ovdje je riječ samo o Hrvatskoj i ostalim 'balkaniziranim' državama, ne i o civilizacijskim tekovinama Zapada (izuzev SAD-a gdje je isto i gore). Da bih provjerio svoju tezu, poslao sam upit o plaćama pročelnika u Ured župana BP županije. Naravno, dobio sam očekivan odgovor, a malo sam se iznenadio što su mi (iako je podatak i inače javno dostupan) poslali informaciju o osnovici za lokalne službenike i namještenike koja iznosi 5.108,84 kn, a 3.0 je koeficijent plaće za pročelnika. Tako otprilike možemo nagovijestiti o kojim ciframa se radi iako i dalje pojma nemamo je li u pitanju cjelokupni iznos ili su još dodane razne beneficije.
Lorencin kao etablirani kafkist
Drvlje i kamenje po županijama je već izlizano, kao i po izbornim jedinicama i sličnim bizarnim i imaginarnim granicama lokalne (samo)uprave pa se možemo odmah preusmjeriti na više instance. Lorencin kao ministar turizma ponajbolji je primjer takve netransparentne transparentnosti koja na trenutke graniči s teatrom apsurda. 'Hrvatska, puna života' slogan je iliti rip-off jedne reklame za aute koji je plaćen 2.8 milijuna kuna, a prava je tragedija što nije izabran drugi favorit 'Hrvatsko stanje uma' koji na jedinstveno iskren način pojašnjava našu zbilju svakom turistu. Osim bacanja tolikih neshvatljivih sredstava za jednu plitku umotvorinu loših PR-ovaca čovjek se napokon posvetio 'brendiranju' obale.
Proces koji je u EU na snazi već godinama Lorencin odrađuje na tipični hrvatski način. Jer nije bitna kvaliteta ni forma već kvantiteta i način odrađivanja. Tako su plaže dobile svojih četrnaest (14) inačica - eko plaže, plaže za surfere, ronilačke, adrenalinske, romantične, plaže za pse, plaže za obitelji s djecom, party plaže, plaže kulture, nudističke plaže, urbane promenadne plaže, plaže sa zabavnim sadržajima za mlade, plaže sa sportskim i rekreativnim sadržajima i resort hotelske plaže. Novi referenti, pročelnici, inspektori, povjerenici, namještenici, službenici... Sve u izbornoj godini. To će biti čitavi uredi, kazne kao i inače prilično ovise o 'osobnim procjenama' (čitaj - poligon za podmićivanje i selektivnu primjenu zakona), a možda se zalomi i koji vanjski suradnik (čitaj - prijateljeva ili stranačka firma preko koje ćemo podijeliti izvučen novac poreznih obveznika).
Gangsteri i banksteri
U SAD-u je situacija još daleko bizarnija. Osim klasičnih peripetija vješto zamaskiranih pod domenom 'lobiranja', paralelno se odvijaju i očiti primjeri da dijelimo 'ovčarski mentalitet' pod parolama dviju stranaka (Republikanci i Demokrati) iz istog izvora. Država SAD daje bailout od nebrojenih stotina milijardi dolara bankama u posrnuću, a one umjesto da taj novac građana usmjere ka pomoći u sanaciji njihovih kredita i fleksibilnosti - povećavaju kamate na kredite građana, masovno ih deložiraju iz domova, a novac koriste za isplate zaostalih bonusa vlastitim bankaroidima.
Gerald Celente, analitičar budućih kretanja u ekonomiji, potvrdio je kako je kapitalizam na izdisaju i da je sljedeći veliki korak Bankizam. Iza njega dolazi krupni monopolistički kapitalizam iliti korporatizam. Ključni previd brojnih autora je taj da nitko pri takvim predviđanjima nije uvidio da bi glavne korporacije mogle biti upravo države ili zajednice država, a njihovi djelatnici korporativci koji novac ne dobivaju iz poslovanja tvrtke već izravno iz džepa građana. Zato su sve manje nijanse između bankstera, državne uprave i gangstera, čisto jer je političke strukture uvredljivo uspoređivati s odlično organiziranom mafijom.
Sustav koji guta vlastite pomlatke
Jedan članak od prije par godina davao je insinuacije kako je efektivni rad ljudi u državnoj upravi ekvivalentan 2.6 sati posla u osmosatnom radnom vremenu. Jednostavnom matematičkom računicom dalo bi se zaključiti kako su čak dvije trećine zaposlenih u državnoj upravi višak, ili zbog potpune nepotrebnosti ili zbog loše raspodjele posla. Naravno, otkazi ne bi samo uzdrmali stranačke vojske već bi nevjerojatan broj ljudi prestao trošiti i puniti proračun, a država bi praktički urušavala samu sebe iznutra.
To dokazuje kako je čitav sustav zapravo vrlo dobro i pomno osmišljen. Križanac između perpetuum mobile i parazita guta vlastitu djecu koja pod navalom negativnih iskustava i osjećaja bjesomučno bježe iz Hrvatske i ovakvi upiti su samo otkrivanje vrha sante leda. Jer pročelnici nisu neki nevjerojatan problem - zamislite koliko je love nestalo kroz pretvorbe, privatizacije, monopolističke ugovore, predstečajne nagodbe, mito, korupciju, inkompetentni uhljebizam, klijentelizam i sve druge nama bliske patente... Hrvatskoj očito nisu dovoljno ni reforme, već potpuna transformacija svijesti.
