Feručo Lazarić (68) iz Svetvičenta u Istri izgubio je vid u dobi od 40 godina. Bio je to šok za mladog čovjeka punog volje za životom, ali je pozitivno razmišljajući odlučio kako to nije "kraj svijeta", da to neće, ne može i ne smije biti prepreka koja će mu ograničiti sveukupnu radost života. I od tada, stjecajem okolnosti, "dao" se u planinarenje i putovanja diljem kugle Zemaljske, osvojivši pritom uz, dakako, pripomoć planinara mnoge planinske vrhove, na zadovoljstvo ne samo svoju već i radost planinara Hrvatske i svijeta.

Feručo Lazarić bio je u utorak navečer gost Gradske knjižnice Slavonskog Broda i pritom ispričao svoje životne priče i dogodovštine sa svojih brojnih planinarskih putešestvija, svjedočeći pritom o svojevrsnom pretvaranju svoje osobne tragedije u osobni životni preokret.

-U 40-oj godini života potpuno sam oslijepio. Ta spoznaja za mene bila je nešto strašno i nedokučivo. Ali, nisam se predao, stjecajem okolnosti novi smisao života pronašao sam u planinarenju. O tom sam objavio i dvije knjige "Na drugi način lijepo" i "Planinarenje na slijepo". Prošao sam i prolazim brojne hrvatske grado i krajeve s predavanjima svjedočeći o tome da život može biti lijep i kada si slijep. Što se planinarenja tiče, gotovo nikakva prepreka za mene u tome smislu ne može i ne smije biti. To što više ne vidim nije razlog da ne mogu živjeti kao i svi drugi zdravi, vidom obdareni, ljudi, moji prijatelji. Tijekom svih ovih proteklih godina bio sam i pješice, uz pratnju svojih prijatelja planinara, osvojio mnoge europske i svjetske planinske vrhove, Karpata, Kilimanjara, Musale, Triglava, vrhove od Prevlake do rta Kamenjak, prošao sam brojne predjele Afrike, osvojio izuzetno težak uspon na Olimp, i mnoge druge- priča Feručo za Brodportal.

Feručo se po planinama kreće iza vodiča, oslanjajući se jednom rukom o njegov ruksak, u drugoj drži štap, uvijek koristi skijaške štapove. Nikada se pri usponima ni silasku s planinskih vrhova nije povrijedio, sitne padove ne računa.

-Planinarenje je moj život, ta sljepoća učinila mi je i otvorila ljepšu stranu života, ugodniju, sadržajniju, aktivniju, zdraviju. Taj osjećaj pobjede na vrhu neke planine, to je neopisivo, prekrasno. I zato bez obzira jeste li mladi, stariji, bolesniji ili zdravi, planinarite, planinarenjem se dobiva puno pozitivnih osobina koje čovjeka u životu (u)čine sretnijim, a to je neprocjenjivo-zaključio je Feručo Lazarić.