Rođeni Brođanin svetozar Rittig je katolički svećenik, povjesničar i političar, te jedna je od najkontroverznijih ličnosti Katoličke crkve u Hrvatskoj novijeg doba“. Rođen je 1873., a umro u Zagrebu 1961. godine. Osnovnu školu je završio u rodnom gradu, polazio je gimnaziju u Travniku, a za svećenika je zaređen u Đakovu. Gotovo četvrt stoljeća vodio je Župu sv. Marka u Zagrebačkoj nadbiskupiji. U Drugom svjetskom ratu pridružio se partizanima i postaje član ZAVNOH-a. Nakon rata je djelovao kao predsjednik Komisije za vjerske poslove, zastupnik i ministar. Njegova je ključna misija bila da između Crkve i Partije ostvari ako ne pomirbu, a ono bar suživot vjernika i komunista. Osnovao je 1952. Staroslavenski institut u Zagrebu i bio njegov višegodišnji ravnatelj.

 

Bio je u relativno bliskim odnosima s Antom Pavelićem kojega je vjenčao u crkvi Sv. Marka. Rittig i kasniji ustaški poglavnik Ante Pavelić nisu uvijek bili oštri protivnici, jer su krajem dvadesetih surađivali u zajedničkom političkom bloku, a bar u jednom slučaju Pavelić je posjetio Rittiga u njegovom župnom dvoru. Poglavnik ga je kasnije nazivao pravom izdajicom.

 

-Zar nije zločin igrati se sudbinom Dalmacije, u kojoj se rodila hrvatska državna misao? (...) Nema, gospodo, Hrvatske bez Dalmacije – istakao je Rittig na Gradskom vijeću Zagreba, tijekom teških dana krajem 1929. godine, koji su uslijedili nakon atentata u beogradskoj Skupštini i umorstva Stjepana Radića, zastupnika HSS-a Pavla Radića i Đure Basaričeka.

 

Ta Jugoslavija kao i ona stara bile su san hrvatskog svećenika njemačkog porijekla, crkvenog povjesničar i političar Svetozara Rittiga. On je i jednu i drugu Jugoslaviju dosanjao i u njima živio, ali projekt za koji su se tako zdušno borili on i jedan drugi Nijemac, njegov učitelj Josip Juraj Strossmayer, na koncu se nije pokazao kao održiv i propao je u, za njih, neslutećem krvavom raspadu.

 

Stoga se danas o Rittigu malo piše i govori, ali i malo zna. Tu prazninu djelomično je popunila unazad nekoliko godina objavljena Između partizana i pristojnosti: život i doba Svetozara Rittiga autorice Margarete Matijević.

 

Ona ističe da je kroz projekte Hrvatskog instituta za povijest, koji su vremenski bili orijentirane na kraj devetnaestog i prvu polovicu dvadesetog stoljeća, stalno nailazila na Rittiga.

 

-Gdje god sam pogledala pojavljivalo se ime Svetozara Rittiga, bio je doista svugdje, kao obavezan dodatak, inventar vremena - kazala je Matijević u predgovoru knjige ističući tako važnost i razloge za pisanje monografije o tom katoličkom svećeniku i političaru, jednom od kako ga se često prikazuje u historiografiji najkontroverznijih likova Crkve u Hrvata novijeg doba.

 

No Rittigovo jugoslavenstvo bilo je nepokolebljivo pa se početkom Drugog svjetskog rata sklonio od nekadašnjeg poznanika Pavelića u Selca, gdje je stupio u kontakt s partizanima, te postaje član ZAVNOH-a.

 

Bio je član jugoslavenske delegacije na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946., a iste je godine postao ministrom bez resora u vladi NR Hrvatske sve do umirovljenja 1954. godine.

 

Tijekom tih godina u središtu Rittigova djelovanja i života je i sudbina njegovog u Crkvi nadređenog Alojzija Stepinca, a u nemilosti vlasti čiji je on eksponent. Rittig se za njega zalaže kod predstavnika vlasti, pišući između ostalog i čelniku vlade Vladimiru Bakariću u Stepinčevu obranu. Rittig je u više navrata isticao Stepinčeve ratne istupe kao hrabre i dosljedne.

 

Piše: Jelenko Topić