Svi znamo da su jedan od glavnih simbola Uskrsa pisanice iliti farbana jaja. No, znamo li zašto i što točno predstavljaju. Također, kako se Uskrs obilježavao prije u našim slavonskim selima i koliko su se do danas običaju promijenili. Što pak označavaju Korizmene nedjelje i zašto svaka od njih ima poseban naziv. A tko to zna bolje nego poznati naš brodski etnolog i poznavatelj kulturne i tradicijske baštine, profesor Zvonimir Toldi. 

Čista, pačista, ili pak gluha. Neki su to od naziva sedam nedjelja u vrijeme korizme, koje predstoji Uskrsu. A posebna zanimljivost u našim selima, kada su u pitanju ove nedjelje jest ta, kako su snaše u to vrijeme za svaku od njih imale i posebnu nošnju.

"Djevojke i snaše su kroz tih sedam tjedana izmijeniti sedam rubina i nisu smjele dva puta ponoviti istu rubinu. To su bile bijele rubine jer u korizmi se nije kitilo, nije se nosila svila, zlato, nisu se kitili dukati, nisu se coknale, nisu se nosile široko s unterocima. Sve je bilo umjerenije i skromnije", otkriva nam Zvonimir Toldi,  etnolog i povjesničar

A skromniji je bio i jelovnik. Korizma je vrijeme posta i odricanja te se tako izbjegavala masna ili pak teška hrana.

"Puno se jelo kupusa, graha, repe i krumpira. Pripremala se nakada i sušena riba za korizmu, a hvatala se i svježa riba. Puno se jelo tijesta u svim mogućim varijantama, valjušci posuti s makom, posuti s orasima, sa suhim sirom", navodi Toldi.

Profesor Toldi objašnjava nam kako se puno toga danas promijenilo pa čak i kada je u pitanju korizmeni post. Prije se postilo tokom cijele korizme.

"Kasnije je to ublaženo pa se postilo samo srijeda, petak i subota. Danas je to ublaženo pa se posti samo jedan dan u tjednu, a to je petak, tek malo simbolično", govori Toldi.

Nakon korizme stiže nam Uskrs. Jedan od glavnih njegovih simbola su farbana jaja iliti pisanice. Jaje samo po sebi predstavlja nastanak novog života stoga se i povezuje s Uskrsom, a Toldi nam govori, njihovo bojanje ima dugu tradiciju. Pisanice su izrađivali i stari Egipćani, a do kraja 19. stoljeća koristile su se samo prirodne boje.

"Bojalo se u broču, to je jedna biljka koja se uzgajala po vrtovima i koja je davala crvenu boju. Kora drveta jošike davala je žutu boju, razne trave su zelenu davale, cikla ružičastu boju, čađ crnu boju. Nisu se kupovale boje, kada je industrija ponudila boju u prahu, boju u kesicama, onda se moglo različito kombinirati", navodi naš poznati etnolog.

Farbanjem se, pojašnjava Toldi, simbolično, htio zaštititi život unutar jajeta, a nekada se primjenjivala i tehnika bojanja voskom. Što pak, nije mogao svatko raditi.

"To je jedan dugotrajan proces kojim se mogao baviti samo netko tko je imao vremena i tko je tome bio vičan tako da kada su ponuđene industrijske boje, kada su ponuđene naljepnice na jaja, onda je zaboravljeno šaranje na starinski način", objašnjava Toldi.

Jaja su se i poklanjala, a nerijetko su bile posebno zanimljive i na njima ispisane poruke.

"Recimo: 'Ovo jaje na dar ide, da ga crne oči vide' ili ' Tko ovo jaje ijo, nek mu sretan Uskrs bio' ili 'Ovo jaje snijela koka da daruje cura momka' samo su neki od natpisa", kazuje Toldi.

Svako vrijeme naravno nosi svoje, no kao što i vidimo, simboli Uskrsa poput pisanica, ipak, sačuvali su se stoljećima.