Iz krize nas ne mogu izvući ekonomisti i pravnici nego tehnički kadar i inženjeri tako da se pokrenu proizvodnju i industriju, u Hrvatskoj je više od 320 TISUĆA blokiranih ne ljudi nego kućanstava(!), 9 tisuća tvrtki traži predstečajnu nagodbu. -Ako su ovo simptomi, a očito to jesu, onda je očito da stanje ekonomije nije baš najbolje. Brojke govore da nemamo pravilnu terapiju kako bismo izašli iz problema, okvirno MILIJUN ljudi u Hrvatskoj živi na rubu beznađa ili su već u njemu, a uzrok je toimu što je "sustav" stvorio okov oko tih ljudi i nemaju šansu za ekonomski i psihološki oporavak, kaže za 24sata odvjetnik, stečajni upravitelj i bivši povjerenik za osobni bankrot Ivan Rude. Nitko se, dodaje, nije razvio na malim plaćama. -Zajednica ljudi je kao košnica, ako pčele radilice nemaju meda, onda će cijela košnica propasti. Prevedeno, čovjek u svojoj zemlji mora živjeti dostojanstveno od svojeg rada i plaće koja ga ekonomski zadovoljava, jer koja je perspektiva ljudi koji imaju 3000 kuna plaće, što oni mogu u postići? Država mora znati što napraviti da većina bude zadovoljna, bez gospodarskog patriotizma ni jedna država nema šansu preživjeti. Ako sve rasprodamo bit ćemo sluge u vlastitoj zemlji, nema logike u politici koja se vodi: što više prodajemo, više smo dužni. Taj model ekonomske politike iz 19.stoljeća je potrošen, dolaze nova vremena i treba nam nova ekonomska politika za vrijeme u kojem živimo. Onima koji žele treba omogućiti da rade. Hrvatska je svjetski rekorder po neobrađenoj zemlji i to treba hitno mijenjati, BDP se ne može temeljiti samo na trgovini i turizmu. Kod nas dominira uvoz, znači da kupovinom punimo proračune drugih zemalja, a mi moramo živjeti od svoga rada i usluga te tako postaviti ekonomiju na zdrave temelje, kaže Ivan Rude.
Od siromaha se, dodaje, nikad neće stvoriti dobrostojeći ako ga sustav stalno koči i drži ga da bude siromašan. S druge strane vjerovnici moraju shvatiti da su u nekim stvarima i oni promašili, ne može dužnik biti uvijek u krivu, a vjerovnik u pravu. Neće vjerovnici propasti ako ne naplate sve dugove, ali zato dužnici hoće. Ljude se bespotrebno traumatizira, država mora shvatiti da se petina građana nalazi u stanju socijalnog očaja, oni su građani ne drugog, nego šestog reda, ta se omča mora prekinuti. Dobar dio ljudi pod ovrhama i blokadama našao se zbog gubitka posla, njih su objektivne okolnosti dovele do toga da postane sirotinja, takvog čovjeka treba što prije vratiti u realni život. Nisam zadovoljan situacijom u društvu, za to su odgovorne sve političke garniture od početka do kraja, kod nas je bitno poremećen vrijednosni sustav, ide se na ruku onima koji imaju veće privilegije. Mislim da je veliki problem da ovi s vrha gledaju i ne vide, slušaju, ali ne čuju, zaključuje Ivan Rude.
Za kraj, a na istu temu, "zanimljiva" matematika u vezi sa, na pr. mirovinama. Pa, matematika "kaže" da čovjek koji radi za prosječnu bruto plaću od 8000 kuna(5600 kn neto) mjesečno u mirovinski fond uplaćuje, zapravo mu se od bruto plaće oduzima 1600 kuna. Preračunato, za 40 godina na taj način uplati(40 godina x 12 mjeseci x 1600 kn) 768.000(!) kuna. Međutim, kada ode u mirovinu nakon odrađenih 40 godina, dobije prosječnu mirovinu od 2450 kuna!?! Kako ljudi u Hrvatskoj imaju prosječnu, tzv. očekivanu, dob od 75 godina(muškarci 72 godine, žene 78 godina) to znači da primaju mirovinu otprilike 10 godina. Podijelimo li 768.000 kuna sa 10 godina i 12 mjeseci dobivamo da bi prosječna mirovina zapravo trebala biti 6400 kuna, a ne 2450!? Drugim riječima, u ukupnoj sumi od njegovih plaća odbijenog novca država je "zadržala" sebi od, samo jednog građanina, 474 000 kuna... Pametnom i previše.
