Prvi svibanjski dan praznik je rada, međunarodni dan posvećen radnicima, njihovim pravima i borbi za pravednije uvjete rada. Taj datum je podsjetnik na dugu povijest sindikalnih borbi, štrajkova i društvenih promjena koje su omogućile prava koja danas uživaju radnici u većini zemalja u svijetu.
Povijest ovog praznika počinje krajem 19. stoljeća, kada su radnici u industrijaliziranim zemljama radili i po 12 do 16 sati dnevno, često u opasnim uvjetima i bez osnovne zaštite. Ključni događaj bio je štrajk radnika u Chicagu 1886., kada su tisuće ljudi tražile osmosatno radno vrijeme. Prosvjedi su završili nasiljem, a taj događaj, poznat kao Haymarketski incident, postao je simbol radničke borbe širom svijeta. U znak sjećanja na te događaje, 1. svibnja proglašen je Međunarodnim praznikom rada koji se danas obilježava u brojnim državama kao dan solidarnosti i radničkih prava.
Iako su mnoga prava izborena tijekom 20. stoljeća – poput ograničenog radnog vremena, godišnjeg odmora, bolovanja i sigurnosti na radu – izazovi nisu nestali. Prema podacima Međunarodne organizacije rada (ILO) za 2026., globalna nezaposlenost je i dalje 4,9 posto, a kvaliteta radnih mjesta stagnira jer milijuni ljudi rade u siromaštvu, na neformalnim poslovima i bez socijalne zaštite. Posebno su pogođeni mladi, među kojima je nezaposlenost porasla na 12,4 posto, te žene, koje i dalje rjeđe sudjeluju na tržištu rada zbog društvenih prepreka. Dodatno, u mnogim državama slabe prava na štrajk, kolektivno pregovaranje te jača pritisak na sindikate. Istodobno rastu novi izazovi: platformski rad (dostava, aplikacije), automatizacija i umjetna inteligencija, nesigurni ugovori te stres i sindrom izgaranja na radnome mjestu (eng. burnout).
MOR upozorava da su potrebne zajedničke mjere vlada, poslodavaca i radnika kako bi se ove prepreke prevladale i osigurali kvalitetni poslovi, socijalna pravda i dostojanstven rad.
U Hrvatskoj su zakonska prava radnika formalno relativno dobro uređena kroz Zakon o radu, kolektivne ugovore i zaštitu sindikalnog organiziranja, no ipak postoje i problemi i izazovi zbog kojih radnici često izražavaju svoje nezadovoljstvo, a to su: niske plaće i rast troškova života, plaće koje teško prate rast cijena stanovanja, hrane i energenata. Iako zaposlenost raste, mnogi radnici osjećaju da rade više nego prije, a žive nesigurnije. Dodatni problem je iseljavanje radne snage, pa je tako posljednjih godina Hrvatsku napustio velik broj radnika, posebno mladih, u potrazi za boljim primanjima i stabilnijim uvjetima rada, dok s druge strane, zbog manjka domaće radne snage, Hrvatska sve više zapošljava strane radnike. To otvara nova pitanja – jesu li svi radnici jednako zaštićeni, imaju li pristup informacijama o svojim pravima i jesu li dovoljno zaštićeni od iskorištavanja.
Stoga, barem danas - 1. svibnja trebao bi biti više od slobodnog dana – trebao bi biti dan kada se pitamo kakvo društvo želimo - ono u kojem radnik preživljava ili ono u kojem od svojeg rada može živjeti dostojanstveno.
izvor: sabor.hr
