DONJI ANDRIJEVCI - U Donjim Andrijevcima krije se jedna od posljednjih opančarskih radnji u Hrvatskoj. Vrijedne ruke majstora Krunoslava Pauna izrađuju razne modele opanaka. Od već pomalo zaboravljene obuće, koju su nosili naši stari, Paun svojom kreativnošću i ljubavi stvara pravu umjetnost.
Krunoslav Paun je ljubav prema ovom starom zanatu naslijedio od pokojnog djeda. "Ovime sam se počeo baviti 2008. s obzirom na to da je djed to radio, sve do svoje smrti. Naslijedio sam njegovo, rekao bih više teorijsko znanje nego praktično umijeće. S djedom sam izrađivao torbe i tako neke srodne stvari, ali opanke sam počeo raditi tek 2008. godine", priča nam Krunoslav. Svoje prve poslove dogovorio je s djedovim kupcima, a oni su zadovoljni njegovim radom, dobar glas širili dalje. A danas ih izrađuje za razne kulturno- umjetničke skupine iz cijele Hrvatske. Osim opanaka pravi i razne suvenire.
"U posljednje je vrijeme nekakva manija naručivanja opanaka iz drugih djelova Hrvatske. Do sada je to bilo ograničeno na Slavoniju i neki širi dio - Moslavina, Podravina i slično. Kao da je postala povećana potreba za tim. Javljaju se sve više iz Dalmacije, Primorja, Istre, Like...", kaže Krunoslav, smatrajući kako potražnja za opancima potvrđuje da Hrvati još drže do tradicije. "Sve je više kulturno-umjetničkih društava, kako novih tako i obnovljenih. Sve je više članova i djece koji se priključuju KUD-ovima. Iako je možda mišljenje javnosti da djeca ne sudjeluju u tome i da je to postala nekakva egzotika, upravo suprotno je na snazi" ističe Krunoslav.
Po struci je pravnik koji je karijeru započeo u Zagrebu, no zajedno s obitelji odlučio se vratiti u rodno selo i započeo ovu priču. Danas radi u udruženju obrtnika, a i u tom poslu radi na promoviranju starih zanata. "Projektom Budi majstor pokušavamo oživjeti stare zanate barem da ostanu u svrhu turizma, ako se već s njima nitko neće baviti, odnosno živjeti od toga. Radimo prezentacije po osnovnim školama, sajmovima, folklornim manifestacijama gdje pokušavamo te neke zanate gdje još ima majstora, da ih očuvaju i prenesu idućim naraštajima da vide kako se to radi i šta se to radi", naglašava Paun.
Slavonske šokačke papuče koje su nosile naše bake naručuju se još i danas. Za izradu jednog para potrebno je izdvojiti najmanje četiri sata, a sve ovisi o modelu. Osim vještine u proces izrade potrebno je, kaže, uložiti puno ljubavi, truda, ali i strpljenja. "Skopčani slavonski opanci, oni nisu baš radni, nisu baš ni skroz svečani, a to je najčešći model koji se kupuje u Slavoniji. Proces izrade kreće od krojenja. Sve se radi ručno, od crtanja preko papirnatih šablona, uzoraka, bušenja rupica ručnim bušačem i čekićem, lijepljenje, šivanje, što je samo priprema gornjišta. To su sve ručno izbušene rupice, zašivene na šivaću mašinu koja je jedini stroj koji se koristi u izradi opanaka", priča nam Kruno.
Dobar glas daleko se čuje, pa se tako Krunoslavovi opanci nose posvuda po svijetu. "Više i ne znam, Australija i Kanada su mi postali kao domaće tržište. Naši folkloraši i iseljenici dolaze najčešće preko ljeta ili za Božićne praznike pa uvijek nešto naručuju. Tako da opanci već dugi niz godina putuju na daleke destinacije", kaže opančar Paun.
Stari zanati danas se najčešće prenose na mlađe generacije kao nastavak obiteljskog posla pa se tako Krunoslav nada da će jedan od njegovih trojice sinova zavoljeti ovaj zanat. "Pokušavam ih animirati i angažirati, sad je pitanje koliko ih to zanima, nekoga više, nekoga manje. Non-stop tu nešto čačkaju, rezuckaju. Okruženje je zanimljivo, sama radiona gdje imaš nešto neuobičajeno i atipično. Tako da, zanima ih, a isto tako mali su još da bi se govorilo o nekakvom zanimanju, kaže Krunoslav.
U Hrvatskoj stari zanati sve više izumiru pa je tako sve manje postolara, lončara, kovača... No, sve dok postoji majstora kao Krunoslav koji mogu prenijeti svoje znanje na druge, ostat će nada da oni neće i potpuno izumrijeti.
