Nema te javne manifestacije sajamskog ili sličnog tipa u Slavoniji i šire da ne svjedočite krasnom prizoru susreta djece s malim konjem ponijem, kojeg za malo novčića mogu i (pro)jahati, istinski uživati u druženju, spoju prirode i čovjeka, nema tog roditelja koji neće popustiti i uživati dok njihov dječak ili djevojčica jaše malog ponija imenom Sokol.

Ponija Sokola i njegova vlasnika Vjekoslava (70) iz malog mjesta kod Jakšića u požeškoj županiji, ponovno smo sreli ovih dana na jednoj manifestaciji u Slavonskom Brodu.

-Nekada sam kao mlađi orao s konjima, išlo je tako godinama, potom sam radio zidariju pa morao prestati zbog bolesti, a onda sam kod Mavrovića susreo čovjeka koji tako voda konja okolo i zarađuje poneku kunu, to me jako oduševilo da sam ubrzo "smogo" nešto novca i kupio od njega dvoje poni ždrebadi starih 5 mjeseci. Ovaj moj Sokol, šetlandski poni, je sada "napunio" 17 godina. Njegova družica je, nažalost, prije koju godinu uginula a on bi mogao, živo se i iskreno nadam, doživjeti 30 i koju godinu-priča nam Vjekoslav. 

Ističe kako djeca naprosto obožavaju jahati na Sokolu. Sokol je u takvim situacijama uvijek miran, nebi djetetu ništa nažao učinio. Svako dijete u tom prirodnom spoju čovjeka i životinje uživa, nema tu straha ni sa jedne strane.

-Sve ove godine otkako nas dvojica obilazimo Slavoniju i druge hrvatske krajeve na mome Sokolu pomogao sam projahati više od 1000 djece, od one sa samo godinu dana do onih starijih. Nijedno se dijete tijekom jahanja nije uplašilo, moj Sokol zna da mu nijedno dijete ništa nažao neće učiniti, i nije. Idemo svugdje, gdje me pozovu i tamo gdje mislim da ćemo ja i moj Sokol "imati posla". Valja, znaš, moj prijatelju, preživjeti, sjediti doma a ništa ne pokušati doći do kojeg dinara, kune, sada eura, bilo bi loše i za njega i za mene. Prošli smo nas dvojica veći dio Hrvatske, nema gdje nismo bili, osim na moru. Nije nam teško putovati, u prikolicu stavim Sokola i 'ajmo na put. Ja se sa svojim Sokolom dičim, a i mislim si ovako: kamo sreće da smo mi ljudi barem upola kao konji, pametni, vrijedni, od njih puno i štošta toga može se naučiti. A, do kada ovako? Na moga Sokola sam preponosan, ma kakav brat, i više od toga. Gdje god dođemo svugdje smo dobrodošli. Ja jednostavno volim svoga Sokola, nema tih para, ne bih ga dao za cijeli svijet, on je moj život-rekao nam je Vjekoslav.