A evanđelje koje se čita u crkvama vodi nas u Judejsku pustinju iz koje odjekuje glas Ivana Krstitelja: "Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze (...) Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko." (Matej 3, 1-12). Što znači obraćenje? Kako ćemo pripraviti put Isusu koji uskoro dolazi? 

 

Obraćenje je bezuvjetno potrebno. No, to nije instant potez. To je svakodnevni proces kršćanske vjere. Padanje ali svaki put - ustajanje. Otvoreno srce za Boga. Bez obraćenja prijete nam zlo, kaos i velika nesreća. Ivan Krstitelj ne pripada govornicima koji drže kićene i umirujuće govore. Ljudi osjećaju da on ne okolišava, nego da stvari zove po imenu i stoga mu dolaze u velikom mnoštvu u neprohodnu pustinju. On je vjerodostojan, njegov strogi pokornički život nema ništa s licemjerjem, i stoga ga slušaju i vjeruju mu. Oni nerado iznose svoje pogreške i priznaju mu svoje grijehe. Kao znak da stvarno žele promijeniti svoj život, daju se od njega krstiti u rijeci Jordanu. Trebaju oprati svoje grijehe i biti spremni iznova započeti.

 

I danas bismo trebali takvih “Ivana”, ljudi osvjedočene snage i vjerničke hrabrosti. To nije ugodan poziv. Poznato je da je to koštalo Ivana Krstitelja glave. Ne raduju se svi istini, jer ona traži spremnost dati se na raspolaganje, priznati pogreške i promijeniti život. Isus je spreman dati nam vatru svoga Duha kako bismo mogli zračiti radošću i istinom evanđelja svijetu koji očajnički treba Božje svjetlo i istinu. Njegova riječ ima moć promijeniti i transformirati naše živote kako bismo mogli biti svjetla koja druge upućuju na Krista.

 

Poput Ivana Krstitelja, i mi smo pozvani svjedočiti za svjetlo i istinu Isusa Krista. Upućujete li druge na Krista načinom na koji živite, radite i govorite?

 

naslovna foto: Radio NG