Mikroplastika je pronađena u vodi, tlu i zraku, a sve više je ima u proizvodima koji su namijenjeni ljudskoj prehrani. U živim organizmima mikroplastika i posebice vezani toksični spojevi imaju štetan utjecaj: od smanjenog apetita, nakupljanja štetnih tvari, oksidativnog stresa, ali i oštećenja živčanog sustava.
Mikroplastika je problem koji je definiran 2004 godine. I prije toga je bila prisutna, ali većina nije bila svjesna problema u nastajanju. Naime, plastika se u okolišu ne razgrađuje poput prirodnih materijala, već se pod utjecajem elemenata usitnjava i tako širi u okoliš. Čestice mikroplastike su različitih oblika i boja, a zbog malih dimenzija, životinje ju unose putem ishrane i disanja. Danas razlikujemo primarnu i sekundarnu mikroplastiku.
Istraživanje Geotehničkog fakulteta u Zagrebu pokazalo je kako u živim organizmima mikroplastika i posebice vezani toksični spojevi mogu imati štetan utjecaj poput smanjenog apetita, akumulacije spojeva u tkivu, oksidativnog stresa, oštećenja živčanog sustava i slično.
Problem plastičnog otpada i mikroplastike lakše je spriječiti nego liječiti. Navike potrošača trebale bi se prilagoditi, posebno prema proizvodima koji se mogu koristiti višekratno.
Zato je bitno, ističe ekološka aktivistica Iris Beneš iz Brodksog ekološkog društva - BED, pravilno razdvojiti optad. ako zaključuje: nakon što građani svoj dio otpada pravilno razvrstaju, na vlastima je da se s istim pravilno gospodari. Bitno je to iz razloga što plastika u okolišu ostaje zauvijek. A kroz ekosustav taj otpad završi u našoj hrani, odjeći i u našem tijelu.
Zabrinjavajući su i rezultati zajedničkog istraživanja Amsterdamskog sveučilišta i instituta Deltares iz prošle godine, gdje su utvrdili tragove mikroplastike i u krvožilnom sustavu u ljudi. Čak tri četvrtine od 22 nasumična ispitanika bili su pozitivni na postojanje plastike u njihovoj krvi.
