Na današnji je dan 1825. rođen jedan od najpoznatijih skladatelja svih vremena, nazivan također i „kraljem valcera“ – Johann Strauss mlađi. Svjetski je poznat po svojim djelima „Na lijepom plavom Dunavu“, „Carski valcer“, „Trisch-trasch polka“, te operetama „Šišmiš“ i „Ciganski barun“. Otac mu je bio poznati skladatelj Johann Strauss stariji (autor Radetzky marša). Zanimljivo je da otac nije htio da mu sin postane glazbenik kao on. Mladi je Johann potajice učio svirati violinu, a kad je otac to saznao bičevao ga je „da istjera glazbu iz njega“. Tek kad je otac napustio obitelj radi ljubavnice, mogao je sin slobodno učiti glazbeno umijeće. Zanimljivo je da su obojica bili potomci Johanna Straussa koji je bio Židov, a obratio se na katoličanstvo.
Na današnji dan 1856. godine rođen je u Zagrebu znameniti hrvatski paleontolog Dragutin Gorjanović-Kramberger. Njegovo rođeno ime bilo je zapravo Karlo Kramberger, a kasnije je svoje njemačko prezime pohrvatio u Gorjanović. Ime Karlo i inače se može prevoditi u Dragutin, što zvuči više hrvatski. Obitelj Kramberger potjecala je iz Njemačke, od kamo se nakon 1648. raselila po Austriji i Ugarskoj. Dragutinov otac došao je iz austrijske Štajerske u Zagreb. Ovdje se kao izučeni postolar i gostioničar oženio jednom Hrvaticom - udovicom Terezijom Dušek, rođenom Vrbanović, porijeklom iz Bjelovara. Dakle, Dragutin je bio miješanog njemačko-hrvatskog porijekla. Mladi se Dragutin kao dječak zainteresirao za fosile riba i biljaka koje se moglo pronaći u okolici Zagreba (morski fosili na zagrebačkom području potječu iz doba kad je ovdje bilo more). Ljubav prema fosilima koju je tada usvojio ostala mu je tijekom cijelog života. Tek u dobi od oko 26 godina Dragutin je, kao hrvatski domoljub, promijenio prezime Kramberger u Gorjanović. Otada se potpisivao prvim, drugim ili s oba navedena prezimena. Kad su mu bile 42 godine (1899.) postigao je svoj najveći uspjeh - otkrio je nalazište neandertalca u Krapini. Za svoj rad stekao je mnoga priznanja. Tako je postao počasni građanin grada Zagreba, grada Krapine i grada Karlovca, počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu, počasni član Zbora liječnika Hrvatske i Hrvatskoga prirodoslovnog društva. Dragutin Gorjanović-Kramberger umro je u 81. godini života u rodnom Zagrebu.
1881. rođen je Pablo Picasso, španjolski slikar, jedan od najslavnijih slikara, kipara i grafičara svih vremena. Pablo Diego José Francisco de Paula Juan Nepomuceno María de los Remedios Cipriano de
Oktobarska revolucija ili Listopadska revolucija je revolucija u Rusiji koja je dovela do raspada Ruskog Carstva i stvaranja Saveza Socijalističkih Sovjetskih Republika. 7. studenog 1917. godine (25. listopada po starom kalendaru - oktobarska revolucija) počela je pobuna. Tada je bio zakazan „drugi sveruski kongres sovjeta“. Naoružani ustanici kreću u akciju još u zoru i zauzimaju najvažnije dijelove Petrograda. Otpora nije bilo, pa je grad već ujutro bio u rukama boljševika, Vlada je još uvijek držala Zimski dovrac. Kerenski je uzalud pokušavao prijeći u protunapad jer jedinice nisu izvršavale njegova naređenja. Krstarica „Aurora“ odbija isploviti i usmjerava topove prema Zimskom dvorcu. Odlično pripremljeni ustanak donio je brzu pobjedu, praktično bez jednog pucnja. Tako je počela povijest komunizma u svjetskoj civilizaciji.
1919. godine u prostorijama gostionice „Tri gavrana“ u Brodu na Savi osnovna je brodska podružnica Hrvatskog filatelističkog društva. Za predsjednika društva izabran je Vlado Bobinac.
1921. godine rođen je u Starim Mikanovcima Velimir Ručević Pat. Nakon kratkog boravka u Požegi roditelji mu doseljavaju u Brod. Otac Stjepan mu je u Brodu bio senator i vladin povjerenik na mjestu gradonačelnika 1939. godine. Nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja u Brodu, po završetku Drugog svjetskog rata, završava arhitekturu u Zagrebu i zapošljava u brodskom poduzeću Izgradnja kao tehnički direktor. Potom odlazi u Projektbiro za glavnog projektanta. Ostavio je neizbrisiv trag u arhitektonskoj strukturi grada. Projektirao je stambenu zgradu na uglu Gupčeve i Mažuranićeve ulice (1957.), zgradu Zavoda za socijalno osiguranje na Trgu pobjede (1957./1958.), zgradu Srednje tehničke škole (1957./1958.), stambenu zgradu na uglu Pilareve i trga pobjede (1958.), Đački dom u Kumičićevoj ulici (1958./1959.), zgradu DI „Slavonija“ u Avenijji Vukovar (1958./59.), upravnu zgradu Croatia osiguranja na uglu Mažuranićeve i Gupčeve ulice (1958./59.), stambenu zgradu Impregnacije drveta Di „Slavonije“ u Mačekovoj ulici (1960.), zgradu kupališta Poloj (1961.), stambenu zgradu preko puta Brođanke na Šetalištu braće Radića (1961.), stambeni blok Tvornice „Đuro Đaković“ u Pilarevoj ulici (1959./62.), dvije upravne zgrade Tvornice „Đuro Đaković“ (1962.), ambulantu u Budakovoj (1963.), stambenu zgradu Šumskog gospodarstva u Mesićevoj ulici, stambenu zgradu Zavoda za socijalno osiguranje u Krešimirovoj ulici. Kapitalni projekti su mu: prvi gradski neboder u Pilarevoj, Osnovna škola „Vladimir Nazor“ i zgradu suda na Trgu pobjede. Velimir Ručević bio je izuzetna osoba: prvak grada u stolnom tenisu, izvrsni tenisač, vrsni gljivar i cvjećar, uspješno se bavio slikarstvom i nikad se nije odvajao od violine – instrumenata na kojem je javno nastupao u Gradskom violinskom kvartetu i u Gradskom orkestru. Pat Ručević bio je svojevrsni simbol Broda svog vremena. Umro je 4. siječnja 2001. godine u 80, godini života. Sahranjen je na Mirogoju u Zagrebu.
1937. godine u Slavonskom Brodu održana je Glavna godišnja skupština Šahovskog saveza, na kojoj je nazočio velik broj delegata. Šahiste je uime gradske općine pozdravio brodski gradonačelnik Emanuel Kovačić, a uime brodskog Šahovskog kluba gospodin Schwendemann.
Na današnji dan 1940. dobila je američka vojska prvog afroameričkog generala u svojoj povijesti. Bio je to događaj od povijesnog značenja, naročito ako se poznaje činjenica da je u to doba još postojala jaka segregacija u južnim državama SAD-a, gdje crnci primjerice još dugo vremena kasnije nisu smjeli sjediti u prednjem dijelu autobusa. Prvi afroamerički general bio je Benjamin O. Davis, rođen u američkom glavnom gradu Washingtonu. On se kao mladić priključio američkoj dobrovoljačkoj vojsci, a s 24 godine postao je časnik. Nakon služenja u konjici dobio je posao predavača vojne znanosti i taktike na sveučilištu. Dugo vremena bio je sveučilišni profesor, sve dok 1938. godine, uoči Drugog svjetskog rata, nije postavljen za zapovjednika jedne pukovnije američke vojske. Na današnji dan Benjamin O. Davis unaprijeđen je u čin brigadnog generala (Brigadier General). Dobio je zapovjedništvo nad 4. brigadom 2. konjičke divizije. Za vrijeme Drugog svjetskog rata radio je kao pomoćnik glavnog inspektora američke vojske. Bio je i na europskom bojištu tijekom rata. Umirovljen je nakon časno odsluženih 50 godina vojne službe. Pokopan je na najslavnijem američkom groblju Arlington pokraj Washingtona. Zanimljivo je da je njegov sin također postao general. Zvao se kao i otac - Benjamin O. Davis – i postao je prvi crnački general u američkom zrakoplovstvu, a napredovao je čak i do čina generala s 4 zvjezdice (otac mu je bio general sa samo jednom zvjezdicom).
Osnivačka skupština Hrvatskog kulturnog društva „Berislavić“ održana je na današnji dan 1942. godine. Za predsjednika društva izabran je dr. Josip Gunčević.
Bitka kod zaljeva Leyte smatra se najvećom pomorskom bitkom u povijesti, a dogodila se kod Filipina između Japanske kraljevske mornarice te Američke 3. i 7. flote. Amerikanci su zračnim napadima na Mindanao, Leyte i Cebu počeli pripreme za iskrcavanje, dok je grupa američkih podmornica zatvorila prolaz između Mindanaa i Samara. 19. listopada iskrcavaju se, uz neznatan japanski otpor, na otok prve američke jedinice odakle počinju, bitkom za Leyte, s osvajanjem Filipina. Između 22. i 25. listopada 1944. godine Japanci pokušavaju spriječiti daljnja iskrcavanja Amerikanaca i razvija se bitka u zaljevu Leyte. U ovoj bitki Japanci su pretrpjeli najteže i za daljnji tijek rata odlučujuće gubitke: izgubili su tri bojna broda i četiri nosača zrakoplova.
Na današnji dan 1945. umro je nacistički političar Robert Ley – jedan od najpoznatijih ljudi u Njemačkoj u doba uoči Drugog svjetskog rata. Naime, Roberta Leya postavio je Adolf Hitler na visoku funkciju šefa Njemačkog radničkog fronta (Deutsche Arbeitsfront - DAF). Ta organizacija imala je zapravo ulogu sindikata u Trećem Reichu za vrijeme nacističke vlasti. Točnije rečeno, svi sindikati u državi zamijenjeni su DAF-om, kako bi se stvorila svojevrsna kontrola nad radnicima i poslodavcima. Robert Ley bio je skromnog podrijetla, no uspio je doktorirati na području kemije. Kao mladić u Prvom svjetskom ratu služio je u ratnom zrakoplovstvu. Jednom prilikom srušio se zrakoplov na kojem je letio, a on je ozlijeđen. Ostatak života je mucao, a imao je i probleme s ponašanjem, što neki povezuju s ozljedom pri padu zrakoplova. Ley je navodno često bio pijan, što su mu mnogi predbacivali. Ipak, Hitler je tolerirao njegove ekscese, jer mu je Ley bio potpuno odan. Još prije nego što su nacisti došli na vlast u Njemačkoj, postavio je Hitler Leya na mjesto Reichsorganisationsleitera. Kad je Hitler 1933. došao na vlast u Njemačkoj, država je preuzela kontrolu nad sindikatima i formirala spomenuti Njemački radnički front (Deutsche Arbeitsfront) kao krovnu radničku organizaciju. Robert Ley postavljen je na čelo DAF-a. DAF je bio moćna organizacja. Primjerice, od radnika su putem članarine primali godišnje čak oko 300 milijuna Reichsmaraka. U sklopu DAF-a postojala je organizacija Kraft durch Freude (KdF), što znači „Snaga kroz radost“. Radilo se zapravo o državnoj ustanovi za pružanje turističkih i zabavnih usluga radnicima. KdF je ubrzo postao najveći turistički operater na svijetu. Imali su čak i velike brodove za krstarenja, od kojih je jedan nosio ime upravo „Robert Ley“. Spomenimo da je KdF bio važan i za nastanak poznatog Volkwagena Bube, koji se isprva trebao zvati KdF-Wagen. Također, KdF je radnicima organizirao posjete koncertima, operi i kinima, kao i izlete, planinarenje, gimnastiku itd.
1952. godine otvorena je u Brodu parna pekara.
U Hrvatskoj se od 1953. godine, dan 25. listopad obilježava kao Dan darivatelja krvi, a posvećen je obilježavanju i promicanju dobrovoljnog davalaštva krvi u spomen na prvu organiziranu akciju informiranja o potrebi darivanja krvi i organiziranom prikupljanju krvi širom Hrvatske koja je započela 25.10.1953.g. tijekom Tjedna Crvenog križa.
Eduard Einstein bio je sin genijalnog znanstvenika Alberta Einsteina i Mileve Marić, srpske matematičarke i fizičarke. Mileva Marić rođena je na području današnje Vojvodine, u gradu Titelu, otprilike na pola puta između Novog Sada i Beograda. Za Hrvatsku je značajno da je Einsteinova buduća supruga Mileva Marić pohađala kraljevsku gimnaziju u Zagrebu (današnja Gornjogradska gimnazija). Zanimljivo je da je bila jedina djevojka u toj, tada još isključivo muškoj gimnaziji (za upis joj je stoga trebalo posebno dopuštenje). Još je zanimljivije da je u Zagrebu imala najviše ocjene iz matematike i fizike. Godine 1896. Mileva Marić upisala se u poznatu visoku školu ETH (Eidgenössische Technische Hochschule) u Zürichu, gdje je studirao i Albert Einstein. Upoznali su se, zbližili i ona je zatrudnjela 1901. godine s njegovim djetetom. Prekinula je studij i otišla u Novi Sad roditi. Sudbina tog djeteta do danas je nepoznata - ili je umrlo ili je dano na posvajanje. Einstein i Mileva vjenčali su se tek 1903. godine. Dobili su dva sina i jednu kćer. Djeca su krštena kao pravoslavci. Najmlađi sin Eduard rodio se 1910. godine. Dječak je od malena imao zdravstvenih problema. Albert Einstein i Mileva razveli su se 1919. godine, a djeca su pripala njoj. Albert je još u vrijeme braka s Milevom ušao u vezu sa svojom bliskom rođakinjom, sestričnom Elsom (Albertu i Elsi majke su bile sestre, a očevi još k tome bratići). Iste godine kad se razveo od Mileve, Albert se oženio Elsom. Eduard Einstein bio je dobar učenik i započeo je studirati medicinu, želeći postati psihijatar. No, kad mu je bilo 20 godina dijagnosticirana mu je shizofrenija i stavljen je u psihijatrijsku kliniku u Švicarskoj. U bolesnom stanju rekao je jednom prilikom svom ocu Albertu da ga mrzi. Nakon toga ga Albert više nikada nije posjetio. Eduard Einstein umro je u dobi od 55 godina u psihijatrijskoj klinici Burghölzli u Zurichu upravo na današnji dan 1965. godine.
Na današnji dan 1973. umro je poznati etiopski trkač Abebe Bikila. Slavan je po tome što je 1960. godine osvojio zlatnu olimpijsku medalju pobijedivši na maratonu kojeg je pretrčao bosonog. Dapače, na sljedećoj Olimpijadi 1964. godine ponovno je pobijedio na maratonu, postavši tako prvi čovjek u povijesti kojem je uspjelo dva puta za redom pobijediti na olimpijskom maratonu. Zanimljiv je razlog zašto je 1960. godine Bikila bosonog trčao maraton. Naime, on je u to doba bio član etiopske carske tjelesne straže (u to je vrijeme etiopski car bio poznati Haile Selasije). Bikilu su navodno u posljednji trenutak dodali na popis etiopskih sudionika na Olimpijskim igrama koje su se održavale te godine u Rimu. Zbog toga je došao na natjecanje nedovoljno opremljen. Kompanija koja je osiguravala tenisice za trkače – Adidas – izgleda da nije imala odgovarajući broj za njega. Tenisice koje je dobio nisu mu pristajale pa je uoči maratona odlučio trčati bos. Ne samo da je uspješno otrčao taj maraton, nego je i pobijedio. Dapače, postao je prvi dobitnik zlatne olimpijske medalje iz Afrike južno od Sahare. Na sljedećim Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. godine Bikila je opet pobijedio, i to postavivši novi svjetski rekord u trčanju maratona. Zanimljivo je da nakon te utrke čak nije izgledao ni iscrpljen, a kasnije je izjavio da bi bio mogao trčati još deset dodatnih kilometara.
1976. godine u tadašnjem Spomen-domu „Đuro Salaj“ održana je premijera cjelovečernjeg igranog filma redatelja Miroslava Jokića „Smrt Đure Đakovića“. Glavnu ulogu glumio je poznati slovenski glumac Bert Sotlar, a ostale Fabijan Šovagović, Predrag Ejdus, Ljuba Tadić, Jelisaveta Seka Sablić, Manca Košir, Stole Arađelović i drugi.
Hrvatski pilot u JNA, Rudolf Perešin, na današnji je dan 1991. sa svojim zrakoplovom prebjegao u Austriju, jer se nije htio boriti protiv hrvatskih snaga. Tog je dana trebao u svom MiG-u 21 nadzirati povlačenje JNA iz Slovenije. Uputio se prema austrijskoj granici, prošao ju otprilike kod Bleiburga i spustio se na aerodrom pokraj Klagenfurta. Novinarima je izjavio: „Ja sam Hrvat, ne mogu i neću pucati na Hrvate!“ Četiri dana kasnije vratio se u Hrvatsku, gdje je pristupio Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu. Za vrijeme operacije Bljesak, 2. svibnja 1995. godine avion mu je pogođen i srušen. Posmrtni ostaci sahranjeni su mu na zagrebačkom Mirogoju.
Na današnji dan 2007. godine ušao je u komercijalnu upotrebu najveći do sada izrađeni putnički zrakoplov u povijesti – Airbus A380. Dobio je nadimak „Superjumbo“ jer je veći čak i od poznatog Boeinga 747 s nadimkom „Jumbojet“. Airbus A380 specifičan je po tome što ima sjedala na dvije etaže po gotovo cijeloj dužini trupa. Time dobiva čak oko 40% veću površinu prostora za putnike od njegovog glavnog konkurenta i drugog najvećeg putničkog zrakoplova na svijetu – spomenutog Boeinga 747. U pojedinim konfiguracijama Airbus A380 može prevoziti preko 850 putnika, a u budućnosti će vjerojatno biti razvijene i verzije s preko 1000 sjedala. Zračnim prijevoznicima osobito je zanimljiv podatak da Airbus A380 troši manje goriva po putniku i prijeđenom kilometru od Boeinga 747. Putnicima može biti zanimljiva činjenica da je buka u Airbusu A380 manja nego u drugim zrakoplovima, naročito na gornjem katu, koji je na znatnoj udaljenosti od motora. Pri polijetanju Airbus A380 može imati masu do 575 tona, pri čemu može biti natovaren s preko 300 tona goriva. Maksimalni potisak sva četiri njegova motora može ići do 1280 kilonjutna. Za usporedbu, takav potisak stvara otprilike 17 lovaca F-16 ili otprilike 32 lovca MiG-21.
Rođeni na današnji dan su: Georges Bizet, francuski skladatelj (1838.), hrvatski biolog, svećenik i oceanolog, Ante Ercegović (1895.), Matija Prskalo, hrvatski glumac (1966.), hrvatska glumica Vesna Tominac Matačić (1968.), Mario Kovač, hrvatski kazališni i filmski redatelj (1975.), američka pjevačica i kantautorica Katy Perry (1984.).
