Crkva prema svom poslanju treba i mora sudjelovati u društvenom životu. Crkva, koliko god to nekima ne odgovara, ima pravo od vjernika tražiti da se drže kršćanskih vrijednosti, ima pravo upozoravati ako se ne slaže s političkim djelovanjima… Riječju, sviđalo se nekom ili ne, Crkva ima pravo utjecati.
Vučić, koji se pred Europom i SAD-om odijeva u janjeće krzno, prije samo koji mjesec iz Zemuna je slao poruke od kojih se svima koji su doživjeli srpsku agresiju ledila krv u žilama. Ratna i ratnohuškačka retorika redoviti su repertoar gotovo svih srpskih političara. Koji ne prežu teritorij jedne suverene države nazivati vekovnim srpskim teritorijem.
Varaju se oni koji misle da su dovoljne samo poticajne ekonomske mjere i da će kvalitetna gospodarska politika riješiti sve probleme. Rješavanje problema bijele kuge treba biti sustavno, prepušteno struci i stručnjacima dok politika treba biti potpora.
Prije desetak dana predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović sastala se sa srbijanskim premijerom Aleksandrom Vučićem. Protokol je bio u duhu bratstva i jedinstva. A onda samo koji dan kasnije Vučić je iz Pariza pred europskim državnicima izmišljao zbivanja u Oluji. I nije neočekivano, samo je otužno što hrvatski političari još nisu naučili lekciju.
Mržnja i agresivnost prema svemu onome što je različito, vrijeđanja začinjena psovkama, verbalni i fizički napadi na neistomišljenike čiji je cilj da se u konačnici zabrani javno iznošenje drukčijih stajališta u svojoj biti nemaju ništa drugo nego elemente fašizma. A to je ono što je opasno i za demokraciju i za mladu državu.
Predstavnici udruga, a na snimkama se vidi kako je riječ o isključivo mladim ljudima, kao paraziti su čekali da im se da novac svih nas iako znaju u kakvoj se krizi nalazi država. Toga dana desetci autobusa punih hrvatske sirotinje krenuli su u mnoga europska odredišta. U njima su oni koji sebi ne mogu priuštiti taj luksuz da dan provedu zabavljajući se jer moraju preživjeti. Radeći, a ne "žicajući".
Koliko bi ozbiljna reforma teritorijalnog ustroja bila složen politički proces najbolje ilustrira podatak da većina europskih država nije u značajnoj mjeri mijenjala svoj unutarnji teritorijalni ustroj dulje od pedeset godina. Štoviše, mnoge to nisu učinile još od kraja 19. stoljeća.
Iznošenjem neistina i porukom da se ne mogu i ne smiju izjednačavati svi totalitarizmi, odnosno da se ne smiju izjednačavati fašizam i komunizam, a onda analogijom i njihove žrtve, Mesić je diskreditirao najprije civilizacijske uzuse, a onda i europske i demokratske norme koje jasno i nedvosmisleno osuđuju sve totalitarne režime.
Autorima novokomponirane satire u dobroj vjeri preporučujem da pročitaju ponešto od Claudea - Jeana Bertranda, profesora emeritusa Sorbone i jednog od najvećih stručnjaka za etiku novinarstva koji je među ostalima kazao da je sloboda moć ali ne iracionalna, nego na razumu i razumnim razlozima utemeljena moć, čija je posljedica odgovornost. Do tada svima nam skupa ostaje ona Gotovčeva: „Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje!“
Politika četničkog pokreta, koji se i danas u Srbiji veliča, i čiji deklarirani predstavnici obnašaju službenu državnu vlast, uvijek je išla prema istrjebljenju nesrpskog stanovništva. Tu smo politiku, nažalost, opet imali priliku vidjeti devedesetih prema Hrvatima, Bošnjacima i drugima. Zato je neshvatljivo Dačićevo klepetanje neistinama. Kao uostalom i prvostupanjska presuda Šešelju.
