Ono što danas u berbi kukuruza napravi kombajn, nekoć su danima radile vrijedne ruke naših zemljoradnika. Nakon dozrijevanja kukuruza trebalo ga je obrati, odvesti doma i uskladištiti ga, te nakon toga prirediti njivu za novu jesensku sjetvu. Trajalo je to danima i često se radilo uz šalu i pjesmu s velikim zadovoljstvom. Bez dobre rakije se nije kretalo na njivu. Jesen je, jutra su hladna, trebalo je zagrijati organizam na - radnu temperaturu. 

 

 

Kukuruz se brao ručno, lomio u šuški i punio korpe i sepete pletene od šiba i kalanih traka debljih šiba ljeskovine. Bogatiji gazda je za berbu kukuruza znao sakupiti moljbu, tako da jedni beru, a drugi, većinom mlađi muškarci nose i u kola istresaju. Bralo se po dva reda, a momci su znali pomagati curama. Da više stane u kola na drikove daske se metale ili se odozgor kukuruz sa strane drikova okolo zabadao i u sredinu istresao. Najveći i najzdraviji klipovi bi se posebno odvajali i doma vješali u presunje da se osuše za sjeme. Oko podne je na prostrtom ponjavcu na njivi užina bila. Kad se kola napune tjeraju se doma i pod prozor od druma kukuruz se ubacivao u sobu. Iznese se trpeza, klupe i stolovi pa na sredinu sobe stane i po četvora kola kukuruza u šuški. 

 

I za guljidbu kukuruza gazda sazove moljbu. Uvečer kad se marva namiri, volilo se ići na guljidbu, posebno mladi. Taj zanimljivi i veseli događaj odvijao se u sobi gdje je puna soba svijeta koji obavlja guljidbu. Jedni na tronošcima sjede oko hrpe, jedni gore na hrpi i gule šušku s klipova kukuruza. Mali i zakržljali klipovi, paporci, se odvajali u posebne korpe, te bi se prvi davali marvi. U korpama i sepetima momci bi nosili kukuruz i preko ljestava dodavali jedni drugima i na tavan istresali. Na tavanu je kukuruzu pasiralo jer je suho i prozračno, a također i miševima. Snaše bi uz guljidbu pretresale selo, momci bi se gurali bliže cura, zagonetalo se, čuo se mijeh od šaljivih priča. Momci bi cure zadirkivali, takmičili se tko može klip kukuruza o koljeno prelomiti ili čak o glavu. Cure bi s klipova skidale osušenu kukuruznu kiku i momcima brkove pravile te im stavljale na lice da vide kako bi s brkovima izgledali. Naš'o se koji nije volio brkova ali je volio curu pa se otimao i curu prevalio na hrpi kukuruza. E, onda bi se svi smijali znajući zašto se to dogodilo. Bake bi na strani ogulitu šušku prebirale i odvajala bolju za napuniti blazinu u krevetu, a ostala je korištena kao hrana za marvu. Djeca se valjala na šuški i pravila nestašluke. Ako u kući ili u susjedstvu ima kaki samičar, pjesma i svirka uz samicu se mogla čuti. 

 

Hrabriji momci bi često uzimali najveće klipove kukuruza, gulili ih, pokazivali i cure zapitkivali - jel' valja - a, često se čula i ovakva zagonetk: U našega soldata pišo od zlata? Da se prekinu dvosmislena pitanja cure bi zapjevale. 

 

 

 

Guljidba je znala trajati i do pola noći. Kad se završi, soba se čistila, ponovo unosila trpeza, klupe i stolovi, prale ruke, a gazdarica bi onda poslužila večeru. Bila pečena pogača, kobasice i slanine, pa masnica, a vina i rakije koliko hoćeš. I za večerom se mogla čuti pjesma. Straiji bi ranije išli doma, a mladež se kasnije s pjesmom kroz selo razilazila.

 

Tako je bilo nekada i možda bi bilo dobro da se vratimo u tu prošlost, da ne bude kao u ovom vremenu gdje svi trčimo i letimo, a na kraju ne znamo ni gdje smo, ni šta smo. I danas kad traktorski berači beru kukuruz, prilikom istovara kukuruza u koševe mora se obaviti guljidba, jer berač ih sve ne očisti od šuške. Doduše mali je broj neogulitih, ali bude ih. 

 

 

Nakon branja i guljidbe, na kukuruzištu se srpom krčio kukuružnjak u snopove koji su se vezali s rakitovim šibama jer one su čvrste i ne pucaju. Snopovi bi slagali u stabnjeve, pa kad se može doma se vozilo kao hrana za marvu. Netko je šušku u snopovima vozio odmah nakon berbe doma, pa slagao u stabnjeve u svojem dvorištu iza štaglja, a koji nisu imali mjesta u dvorištu, stabnjevi bi na njivi i preko zime ostajali. 

 

Kod mene u Donjoj Bebrini ovaj stari tradicijski običaj, gdje se šuška guli s klipova kukuruza nazivao se guljidba, a u selima na istočnom dijelu s klipova se gulila komušina i stoga se običaj nazivao komušalo.

 

 

Tekst: Mata Baboselac-Mišin

Naslovna fotografija: Damir Klasiček (članovi KUD-a 'Šokadija' Divoševci komušaju kukuruze)