Mogu li kupiti samo jednu stvar?
Pitanje dolazi gotovo usputno, ali iza njega često stoji puno više nego što se na prvi pogled čini. Kada pitate što točno želi kupiti, odgovor često ne zvuči uvjerljivo. “Samo neki skin”, “nije ništa posebno”.
I tu većina roditelja zaključi da je riječ o nepotrebnom trošku. No što ako nije? U prethodnim člancima govorili smo o pažnji i društvu unutar igara. Sada dolazimo do treće dimenzije – vrijednosti. Online igre danas imaju vlastiti sustav u kojem stvari imaju značenje. Iako su virtualne, za dijete su vrlo stvarne. Kada dijete želi kupiti nešto unutar igre, ono ne kupuje samo predmet. Kupuje način na koji će biti viđeno.
Što se zapravo događa?
· predmet u igri predstavlja identitet;
· drugi igrači ga vide i prepoznaju;
· stvara osjećaj pripadnosti
U mnogim igrama izgled lika nije samo estetski detalj. On govori nešto o igraču. Može pokazivati koliko je netko iskusan, koliko se trudi ili koliko je uključen u igru. Djeca kroz to izražavaju sebe. Osim identiteta, tu je i status. Neki predmeti su rjeđi, posebniji ili jednostavno “bolji”. Kada ih dijete ima, osjeća se primijećeno. To možda odraslima djeluje beznačajno, ali u svijetu igre to ima veliku vrijednost. Tu se stvara i emocionalna povezanost. Dijete ne doživljava taj predmet kao nešto prolazno, nego kao nešto što je “njegovo”. Zato mu je važno.
Problem nastaje kada roditelji gledaju na to isključivo kao na trošak. Tada dolazi do nesporazuma. Dijete traži razumijevanje, a roditelj vidi samo nepotrebno trošenje. Uz to, često postoji i pritisak okoline. Ako drugi imaju određene predmete, dijete može imati osjećaj da zaostaje ili da nije dio grupe. I zato želi kupiti. Ne zbog stvari same po sebi, nego zbog onoga što ta stvar predstavlja.
Što možete učiniti već danas?
· pitajte dijete što želi kupiti i zašto;
· pokušajte razumjeti što mu to znači;
· unaprijed dogovorite jasna pravila o potrošnji
Online igre nisu samo zabava, niti su samo društvo. One su i prostor u kojem djeca stvaraju svoj identitet. A kada to razumijemo, lakše je postaviti granice koje imaju smisla – i koje dijete može prihvatiti.
U sljedećem članku: kada igra prestaje biti zabava – i kako prepoznati granicu.
Ivan Jerković
