Silazak Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu 50 dana nakon Kristova Uskrsnuća, otajstvo je koje slavimo na svetkovinu Pedesetnice ili Duhova, što je ujedno i konac vazmenog vremena no i svečani početak ili rođendan Crkve jer su na taj dan, prema Djelima apostolskim, apostoli ispunjeni Duhom Svetim počeli govoriti drugim jezicima.
Gle! Nisu li ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinjskom jeziku? Na svim su se jezicima razglašavale riječi i djela Gospodnja. I svi su ih razumjeli. Različiti narodi s različitim jezicima, kulturama i običajima razumiju apostole, a mnoštvo se i dalo krstiti te su primili Duha Svetoga. Upravo tada, silaskom Duha Svetoga rodila se Crkva. Crkva koja nije nastala nikakvom ljudskom zamisli, niti sagrađena od materijalne stvarnosti već silom i snagom Duha Božjega, njegovom ljubavlju. Tek djelovanjem Duha Svetoga apostoli su dobili snagu i silu koja ih je promjena iznutra, te tako postali vjesnici Radosne riječi i hodajuća živa Crkva, čiji hod traje i danas.
Čitamo u evanđeljima da je Isus više puta govorio svojim učenicima o Duhu Svetom. Bolje je za vas da ja odem jer ako ne odem branitelj neće doći k vama. (… ) neću vas ostaviti kao siročad (. ..) još malo i svijet me neće vidjeti, ali vi ćete me ponovo vidjeti jer ja živim i jer ćete i vi živjeti.
Tko je Duh Sveti? Mi vjerujemo i znamo da je Duh Sveti treća Božanska osoba, ljubav između Oca i Sina. Isus je začet po Duhom Svetom, Duh Sveti se spustio u obliku goluba kad je bio kršten na Jordanu, Duh je taj koji ga je odveo u pustinju, Duhom Svetim liječi i ozdravlja bolesne, On ga uskrisava od mrtvih. Isus poručuje svojim učenicima: ne idite iz grada dok se ne obučete u Silu odozgor.
Iako su sve vrijeme bili sa Isusom, pa i nakon Uskrsnuća dok je dolazio k njima, učenici su još u bili u strahu i bojali se Židova. Još nisu shvaćali niti dolazak Sina Božjega, njegovu smrt, niti Uskrsnuće. Jedino što su imali bila je sigurnost i povjerenje u Isusa. Na njegovu riječ su se sastajali zajedno se moleći i čekajući Isusovo obećanje. Tek silaskom Duha Svetoga na njih oni razumiju pisma i shvaćaju da je Isus Bog, da je jedini spasitelj te da je živ. Tek tada dobivaju snagu, gubi se svaki strah, te od zaplašenih učenika postaju takvi navjestitelji Božje riječi da se Petrovim govorom već prvog dana obratilo tri tisuće ljudi.
Trebamo se danas zapitati gdje je Duh Sveti? Stanuje li u hramu naše duše ili čekamo da siđe i na nas ili ga uopće ne poznajemo? Kako smo mi dočekali blagdan Duhova? Jesmo li kao učenici molili kroz ovih prošlih devet dana da se i mi obučemo u silu odozgor ili smo samo došli na nedjeljnju misu niti tražeći, niti moleći da nas Duh Sveti promjeni.
Gledajući izvana kao da i nije neki veliki blagdan, a on je treći po važnosti. Nema nikakvoga pripremanja, nema grozničavih kupovanja, niti poklona, čak se i ne priča o blagdanu. Tek malo ljudi iščekuje, moli, razmatra Isusove riječi iz Evanđelja i tek malo vjeruje njegovoj riječi. Tek manjina čeka poklone i darove nebeske.
Onda se pitamo zašto nam molbe nisu uslišane, zašto smo tako tvrdi, tako sumorni i ozbiljni. Gdje je nestala radost na licima ljudi, te napokon gdje je to Kraljevstvo Nebesko o kojem nam je Isus govorio? Tek kad istinski povjerujemo da je on jedini spasitelj i otkupitelj, tek kada počnemo vjerovati njegovoj riječi, tek tada Duh Sveti stvara u duši novi život. Tada se Božja ljubav polako razlijeva u našim srcima i našoj duši i čini od nas novog čovjeka. Umjesto naših grešnih navika, grešnih misli, depresivnih misli, našeg očajavanja i žalosti dolaze nove misli, novi plodovi: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.
Protiv tih nema zakona. Tada ljudskom oku nevidljiva sila sa nebeskih dvora skida terete u našim životima, našu žalost pretvara u radost. Tada Duh Sveti piše ljubav u našoj duši i zapovjedi Božje upisuje u pločice našega srca i mi postajemo tada Božja stvorenja, onakvi kakvim nas Bog želi, kakvim nas je stvorio i kakvim tek možemo postati. Tek kada posijane riječi u našim srcima počnemo zalijevati svakoga dana svojom molitvom i sunčamo se pod Božjim pogledom, tek tada možemo očekivati plodove i darove. Tada ćemo postati ono što nam je Isus rekao da ćemo biti. I sol zemlji i svjetlost svijetu.
Meri Matošić
