STARA GRADIŠKA - U Staroj Gradiški održan je komemorativni molitveni susret u spomen na sve svećenike koji su bili utamničeni u starogradiškom zatvoru i druge nedužne žrtve toga logora, među njima i one koji su tamnovali tijekom Domovinskog rata. Predvodio ga je požeški biskup mons. Ivo Martinović te pozvao okupljene na molitvu za sve žrtve totalitarnih režima, ali i za one koji su činili zločine.
Istaknuo je da se Stara Gradiška može promatrati kao mjesto posebnog pijeteta i sjećanja. „Nalazimo se, možemo reći, u neproglašenom svetištu naših mučenika“, kazao je biskup, dodajući kako je riječ o mjestu koje poziva na molitvu, šutnju i razmišljanje o istini ljudskog života, patnje, stradanja i umiranja.
Govoreći o povijesti stradanja i patnje, naglasio je kako Stara Gradiška nije bila samo kaznena ustanova odgoja ili preodgoja, nego prostor u kojem su se događala teška kršenja ljudskog dostojanstva. „To je bilo mjesto neizdrživih i neshvatljivih zlostavljanja, gdje je likvidacija osuđenika otkrivala istinito lice i naličje zločinačkog sustava“, rekao je istaknuvši da su se ondje događale „nedokučive dubine ljudskih patnje“ kroz dugo povijesno razdoblje.
Podsjetio je da se ovaj prostor ubraja među „najgore i najokrutnije zatvore bivše Jugoslavije“ te ga je opisao kao „jedno od mjesta velikog križnog puta našeg naroda i Crkve“. U tom kontekstu naglasio je kako su na tom mjestu gaženi ljudsko dostojanstvo, prava, životi, istina i kršćanske svetinje, a brojni su ljudi bili izloženi najokrutnijem mučenju i ubijanju pod izmišljenim optužbama i lažnom suđenju ili bez suđenja.
Biskup je potom povezao korizmeno vrijeme s promišljanjem o patnjama i stradanjima u Staroj Gradiški. „Vrijeme korizme nas poziva da uđemo u dubinu otajstva Isusove muke i smrti na križu“, rekao je, dodajući kako vjernici u ovom vremenu trebaju tražiti snagu za nošenje vlastitih životnih križeva. Podsjećajući na žrtve, istaknuo je kako je riječ o „svećenicima, redovnicima, bogoslovima i tisućama različitih vjernika laika, osoba kojima se zametnuo svaki trag“ nazvavši to mjesto „suznim vapajem za istinom i pravdom svih nevino mučenih i ubijenih, koji su osuđeni i ubijeni bez ikakvih ljudskih prava“. Usporedio je njihovu sudbinu s Isusovom podsjetivši da je i on osuđen i ubijen bez ikakvog prava s lažnim optužbama.
Žrtve je nazvao mučenicima koji su ostali vjerni Bogu i obećanjima koje su dali Bogu na ređenju, zavjetima, krštenju ili na druge načine. „Oni su naši mučenici koji nam i danas govore kako se na najsavršeniji način čuva Božja riječ i Bogu ostaje vjeran“, rekao je, dodajući kako njihova patnja, prema kršćanskom shvaćanju, ima jedino smisao u Bogu i nije bila uzaludna. „Ono što nam ovdje uvijek jedino ostaje jest moliti Boga za sve žrtve, za Božje milosrđe i blagost“, rekao je, naglasivši da se molitva ne odnosi samo na vlastitu zajednicu nego na sve ljude, na žrtve i počinitelje zla – poručio je biskup Martinović.
Požeška biskupija
