Na samom početku Domovinskog rata Požežanin Stjepan Sabljak Stipa (2. veljače 1968. - 6. kolovoza 2004.) teško je ranjen. No, to ga nije spriječilo da ostavi dubok trag u svome gradu, a projektima je taj trag pronio širom Hrvatske i svijeta. Njegovi prijatelji često ga se sjete, te se zajedno sa članovima obitelji podsjete na pregršt uspomena, te ih podijele sa sugrađanima na društvenim mrežama i lokalnim medijima.

 

Brojni Požežani, koji su ga znali ili ga se sjećaju sa radošću pričaju o njemu, a onima poglavito mlađima, koji možda za njega još nisu čuli na razne načine prenose iskustva suradnje sa Stipom.

 

Njegov prijatelj Dražen Muljević koji ga je pratio za života ističe da je napisati životopis Stjepana Sabljaka zahtjevna zadaća - jer je Stipa Sabljak doslovno je "skakao" iz projekta u projekt, a njegovo djelovanje je snažno obilježilo požeške devedesete. Muljević se s razlogom pita tko je još ikada u ovome gradu napisao, producirao i režirao dva igrana filma (U okruženju 1 i 2, snimatelj Damir Bužančić Blacky, montaža poznati Pjer Žarden), osnovao i vodio prvu Udrugu dragovoljaca, redovito izdavao gradske tjedne novine i mjesečnik posvećen Domovinskome ratu, izdao nekoliko knjiga, bio predsjednik nogometnog kluba, županijski vijećnik, podizao spomenike i spomen - ploče i još stigao obići Hamburg, Zurich i druge europske gradove, kao i "pola" Hrvatske, promovirajući svoja djela. Prema sjećanju suborca Rajka Augustinovića sve to mogao je i stigao je Stipa Sabljak, od početka 1990-ih do 2004. godine.

 

 

Bio je on mladić atletskoga stasa prije Domovinskog rata, aktivno se bavio bildanjem, što mu je zasigurno spasilo život početkom rata. Naime  Sabljak je bio jedna od prvih ratnih žrtava. Kao dragovoljac rano se uključio u obranu Domovine, a unatoč  teškom ranjavanju njegov snažan organizam izdržao je višestruke rane i prijelome, nakon čega je dugo liječen u slavonskobrodskoj i požeškoj bolnici, te u Zagrebu i Njemačkoj. Iz rata je izašao kao stopostotni invalid, ali nije podlijegao letargiji, već je krenuo širiti istinu o hrvatskom pravednom i obrambenom ratu, osnivanjem Udruge hrvatskih dragovoljaca za grad i Požeško-slavonsku županiju, kroz koju je ostvario niz svojih zamisli.

 

Uređivao je i objavljivao mjesečnik "Hrvatski vitez" posvećen ratu i braniteljima, a nekoliko godina i Požeški vjesnik, koji je nakon gašenja Požeškog lista bio jedino glasilo u Požeštini. Objavio je i nekoliko knjiga, te stalno pomagao prijateljima i suborcima na svakom koraku - djelom, savjetom, pa čak počesto i vlastitim novcem. Djelovanjem UHDDR Požega pod njegovim kormilom podignut je spomenik poginulim hrvatskim braniteljima u Kamenskoj. Kao čelnik NK Mladost iz Pavlovaca – u to malo selo doveo je prvoligaša Hrvatski dragovoljac.

 

Stjepan Sabljak vjerojatno će najviše ostati zapamćen kao autor nadaleko poznatih igranih filmova koje je moguće naći i u Hrvatskom filmskom leksikonu, pa čak i u Internet movie database, najvećoj svjetskoj bazi filmova. Po mnogo čemu ovi filmovi su bili pionirski i specifični. Filmski znalci zbog toga su ga proglasili začetnikom ratnog žanra u našoj zemlji. U njih je Sabljak pretočio svoju školsku ljubav jer se bavio filmom u Kino klub Gimnazija, a sa pokojnim požeškim snimateljem Mladenkom Krstanovićem je stvorio crtani film.

 

Iza njega je ostalo mnogo dokumentarne građe, ali i fotografija uključujući i s predsjednikom Franjom Tuđmanom. No, posebno mu je bila draga slika s generalima Bobetkom i Dečakom koje je iznimno cijenio kao ratnike i vojskovođe.

 

Njegov smrt čini se da je prerano došla zbog niz ranjavanja, ali i napornih aktivnosti. Poznanici tvrde da se Stipa jednostavno "žurio" da za života mnogo napravi, pa je ostavio u naslijeđe hrpu vlastitih uspomena.