PODCRKAVLJE - Glasovito slavonsko selo na obroncima Dilj-gore - Podcrkavlje, nije samo mjesto poznato po pečenju rakije, već i šokcima i šokicama koji nastavljaju njegovati drevne tradicijske običaje koji se prenose s koljena na koljeno. Tako se u obiteljskoj kući Križanović još vrijedno hekla i šlinga. Glavna majstorica za sve vrste rukotvorina je Slavica Križanović koja je pamučni konac i iglu s kukicom na vrhu prvi puta primila u ruke sa svojih 12 godina. Baka i mama su je naučile heklati, a ljubav prema izradi različitih rukotvorina traje još i danas.
"Prvo sam počela heklati. To su nas naučile naše bake i prabake, što je nama curama bilo jako zanimljivo. Uzmem torbicu koju mi je sašila mama pa negdje sjednem s prijateljicama i tako zajedno heklamo", priča nam Slavica.
Pokazalo se kako je vješte ruke u izradi ručnog rada, zato je odlučila sjesti za šivaći stroj i okušati se u tradicionalnoj tehnici veza. Šlinganje je tehnika veza, ručnog rada, koji je najrašireniji bio na području Slavonije. U slavonskim selima žene su radile ručno, s iglom i koncem, sve do pojave šivaćeg stroja koji je ubrzao proces izrade veza na platnu. "Kada bi mama šlingla ja bih uvijek gledala kako to ona radi, pa bih nakon nje sjela za šivaći stroj i pokvarila joj rad. Nisam odustajala i uz puno vježbe naučila sam zanat. Prvi rad mi je bila salveta. Kasnije sam radila na svemu, od stolnjaka do posteljine i podmarama.", kaže Slavica.
U vrijeme kada je odrastala, sjeća se, svaka slavonska kuća koja je imala djevojku za udaju morala je pripremiti miraz koji je sadržavao razne šlingane predmete. "Ja sam sama sebi spremala miraz, naravno, pomogla mi je i mama. U to vrijeme natjecali smo se tko će imati više. Kada se cura uda i doveze namještaj sve se složi, pa bi prijatelji i obitelj dolazili da pogledaju što je to mlada donijela. Za nas je to bilo vrlo važno, još kad te pohvale jer si ti to sam izradio, to je veliki ponos. Isto tako sam miraz pripremala i za svoju djecu", kazuje Slavica.
Za šivaćim stolom provela je sate i sate izrađujući narodne nošnje, posteljine, salvete... Njezina kolekcija može popuniti i više od jedne prostorije etnografskog muzeja. Ručni rad šivala je i za svoje dvije kćeri i pet unuka. Poznavanje slavonskih zanata dobro joj je došlo i dok je plesala folklor, no i danas kada njezina unuka Marinela bakin ručni rad nosi na revijama tradicijske odjeće.
"Moraš sve lijepo urediti. Odjeća mora biti čista, bijela i opeglana kako bi to na njoj lijepo stajalo. Naučila sam se spremati za folklor kao cura, a sada sam to znanje prenijela na svoju unuku Marinelu. Naučila je ukrašavati glavu tradicijskim oglavljima, a kada ide na natjecanja mora ići na coknanje kod majstorica toga zanata", ponosno ističe Slavica.
Najpoznatija majstorica ovoga kraja koja najbolje poznaje tehnike izrade etno frizura je Manda Pavelić iz Brodskog Varoša. Zahtjevna je to tehnika za koju je potrebno i do dva sata rada na kosi. Gospođa Manda dobila je svoju nasljednicu, Sibinjku Mariju Rubilović, koja etno frizure izrađuje gotovo svim djevojkama i snašama koje se spremaju za folklorne nastupe. Ovaj unikatan rad slavonskih žena ostaje kao podsjednik na slavonske običaje, na umjetnost, koju Slavonci žele sačuvati od zaborava, zuba vremena i izumiranja.
tekst i foto: Stjepana Ružić
*Ovaj članak nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
