Prije 32 godina na današnji dan 15. rujna nakon blokade i bezuspješnih pregovora počeo je vojni napad na vojarnu JNA u brodskoj tvrđavi, koja je dan poslije i pala bez ijedne žrtve. Ovog važnog dana prisjetili su se neki od sudionika.

Dani kada se pisala vojna povijest Slavonskog Broda u Domovinskom ratu, 15. rujna kada je počelo vojni napad i 16. rujna 1991. godine kada je vojarni Jugoslavenske narodne armije u slavonskobrodskoj Tvrđavi pala. Važnu ulogu imala je 3. bojna 3. gardijske brigade.

"Odlukom kriznog štaba je na sam dan 15. rujna određeno da ja kao zapovjednik 3. bojne 3. Gardijske brigade budem i zapovjednik oslobađanja vojarne. Moj zamjenik je tada bio zapovjednik Specijalne jedinice Policijske uprave brodsko-posavske Stipa Vukovićem, jedan od pomoćnika bio je i Josip Zvirotić kao zapovjednik 108. brigade", prisjeća se Krešimir Šipoš, predsjednik Udruge veterana 3. GBR „Kune“ Ogranka Sl. Brod.

Vojni napad uslijedio nakon nekoliko dana blokade i neuspješnih pregovora.

"U tom danu napada na samu vojarnu koji je počeo oko 20 sati prethodila je prepiska između kriznog štaba i majora Radmanovića koji je bio komandant te kasarne kako su je oni zvali. Pozivali smo ih da oni na miran način predaju vojarnu, s obzirom da su se oni oglušili na to mi smo donijeli odluku da krenemo u borbeno vojnu akciju", navodi Šipoš.

U ponedjeljak, 16. rujna u 18 sati vojarna je pala, predalo se 20 oficira, stotinjak vojnika i tri građanska lica. U bitci za Tvrđavu nitko nije poginuo.

"Niti je bilo poginulih niti je bilo ranjenih, vrlo brzo smo preuzeli vojarnu i odlukom Kriznog štaba preuzeo sam upravljanje vojarnom i moja postrojba dobila je svoje novo mjesto u vojarni", kaže Šipoš.

Ovog dana prisjetili su se i čelni ljudi Kriznog štaba Slavonskog Broda na kojemu su bile političke odluke i logistička pomoć vojsci.

"Krizni štab ujedinio je i civilne i vojne funkcije, mi tada nismo imali ni Glavni stožer u Zagrebu, bilo smo na neki način jedna vrsta logistike zapovjednog lanca našim postrojbama kojima smo stvarali vojni poredak", kaže Frano Piplović, predsjednik Udruge "Krizni štab Slavonski Brod 1991/92" 

"Sjećam se dobro razgovora s generalom Savom Jankovićem koji je tada bio zapovjednik tuzlanskog korpusa pod kojim je bio i Slavonski Brod. Kada sam mu rekao da ako budu pametni da će zapovjednicima i vojsci biti dobro u Hrvatskoj. A ako ne budu pametni i dignu se protiv naroda da će ih narod samljeti. I tako je i bilo", dodaje Jozo Meter, dopredsjednik Udruge "Krizni štab Slavonski Brod 1991/92".

Važnost ovog dana ističu i nakon 32 godine. 

"To je prva vojna akcija na ovom prostoru, našega grada, tadašnje općine, današenje županije. Mi smo ponosni na taj čin jer smo oslobodili u kratkom vremenu ovaj prostor. S druge strane smo podigli smo moral, elan i domoljublje vojsci i ljudima. A na kraju krajeva u akciji nije bilo mrtvih", govori Piplović.

Osim osvajanja vojarne zauzeta su i skladišta oružja u Gromačniku i Bukovlju. Ovi događaji bili su važni u naoružavanju hrvatske vojske.

"U Bukovlju su bili automati i municija do 12 milimetara, a Gromačniku preko 12 milimetara, mine i ostala sredstva. U skladištu je bilo samo automata 4 tisuće, to je bilo oružje teritorijalne obrane Broda koje su oni kao čuvali, ali su ga praktički oteli", govori Meter.

"Od skladišta i vojarni te zaustavljanja željezničke kompozicije koja je išla iz Slovenije za Beograd bio je jedini način kako da se naoružamo, ne samo Slavonski Brod nego dobar dio Slavonije se ovdje naoružao", ističe Šipoš.

A time su akcije na području brodskog Posavlja imali utjecaja i na konačni ishod Domovinskog rada i obranu teritorija Republike Hrvatske.

*Ovaj članak nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.