Nakon što je više godina kao volonter pomagao desecima oboljelih predsjednikom je postao Ivica Mađarević, koji je tri mjeseca prije ove skupštine u prigodi obilježavanja Dana Grada Požege, na svečanoj sjednici Gradskog vijeća primio povelju humanosti zbog nesebičnog dugogodišnjeg volonterskog i humanog djelovanja i pomaganja onkološkim bolesnicima. 

 

Udruga je osnovana s ciljem s ciljem promicanja i razvoja društvenog aktivizma za osobe oboljele od malignih bolesti, promicanja duhovnih vrijednosti i hagioterapije, razvoja volonterstva i  inkluzivnog društva za onkološke pacijente. Naglasak je na  ravnopravnost, socijalnu uključenost, jednakost i jednake mogućnosti  u zajednici za sve osobe koje se liječe od malignih bolesti. Rad udruge odvija se na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Ciljevi udruge temelje se na psihosocijalnoj podršci i pomoći uz provođenje aktivnosti zdravstvene i socijalne skrbi, psihološke pomoći , omogućavanja mobilnosti , prijevoza i pratnje onkološkim pacijentima u procesima liječenja, rehabilitacije i zdravstvenih pregleda ,te financijske pomoći. Temeljne postavke rada su organizacija kvalitetne zdravstvene i socijalne skrbi , pomoć u kući ,podrška u zajednici ,organizacija mobilnih timova za pomoć u kućnim uvjetima uključujući: njegu pacijenta, brigu o kućanskim poslovima , uređenju doma ,prilagodbi prostora ,pripremi obroka i ostalim potrebnim poslovima koji olakšavaju procese liječenja onkološkim pacijentima.  Naglasak je na suradnju sa stručnjacima koji svojim znanjem i stručnim profesionalnim kapacitetima mogu ostvariti značajnu ulogu u jačanju   pomoći onkološkim bolesnicima. 

 

Vratimo se Mađareviću, umirovljenom naredniku Hrvatske vojske koji se nakon više od 20 godina duge i bogate vojne karijere iz Zagreba vratio u voljenu Slavoniju i sve svoje slobodno vrijeme odlučio provesti pomažući oboljelima od malignih bolesti. Dok se većina ljudi nakon umirovljenja odluči posvetiti sebi i stvarima koje su godinama, zbog brojnih životnih obaveze bile na čekanju, za Ivicu Mađarevića pasivni umirovljenički dani nisu bili opcija. Naučen na rad u kojem je uvijek bio društveno koristan, Ivica se ubrzo nakon povratka zaposlio kao zaštitar u požeškoj bolnici.

 

- Još dok sam radio u Zagrebu, pomagao sam beskućnicima, sakupljao hranu i odjeću za njih, sve to pažljivo sortirao pa odlazio na Glavni kolodvor i tražio ih po vagonima. Kada sam počeo raditi u bolnici subotama tijekom pregleda onkoloških bolesnika kod liječnika dolazio sam u kontakt sa njima, a u razgovoru s njima naučio sam puno i o problemima s kojim se susreću. I tu se prelomilo, odlučio sam im pomoći koliko god mogu – kaže Mađarević.

 

Kroz vrijeme je postao podrška oboljelima od raka dok se suočavaju novim vidom stvarnosti u svojima životima. Svjestan da se prijateljski razgovor ne može kupiti novcem on nesebično poklanja psihološku potporu te s puno empatije i suosjećanja uljepšava bolesničke dane svima koji mu se obrate, a nije mu problem pomagati u svakodnevnim poslovima i potrebama, posjećujući bolesnike o kojima skrbi u privatnosti njihovih domova.

 

- Motiv mi je da nekome mogu pomoći, a ne okrenuti glavu. Sama vojska te nauči, ako si pravi vojnik da štitiš druge i ne okrećeš glavu. Vojska me i odgojila u tom duhu, pogotovo kad je čovjek u specijalnim postrojbama pa paziš i na onog pokraj sebe – nastavlja nam Ivica.

Ističe da su potrebe onkoloških bolesnika različite te najviše ovise o tome je li bolesnik samac ili živi u obiteljskom okruženju. Također, zdravstveno stanje ostalih ukućana od velike je važnosti kada je riječ o brizi i potpori oboljelih.

 

- Onkološki bolesnici svakodnevno se susreću s društvenim nerazumijevanjem. Poneki su zapostavljeni i zaboravljeni čak i od najuže obitelji. Dijagnoza neizlječive bolest ne pogađa samo bolesnika, nego i njegove ukućane. Sve to razumijem, stojim im na raspolaganju svakog dana pružajući moralnu podršku jer to je ono za čime većina njih čezne; da ih netko sasluša, utješi, razveseli – zaključio je Mađarević prepoznat u svojoj sredini kao čovjek velikog srca i bogatog duha.

 

Jelenko Topić