Međunarodni je Praznik rada. Sindikati se prisjećaju svih onih vrijednih radnika koji su u Domovinskom ratu izgubili svoje živote. Poruke i ove godine vezne su uz borbu za veće plaće za sve radnike u Hrvatskoj za koje ističu u velikoj mjeri nisu dovoljne s obzirom na rastuće troškove života. Oni koji danas ne rade, iskoristili su neradni dan za boravak u prirodi i druženju, uz tradicionalni prvosvibanjski grah ili roštilj.
Međunarodni praznik rada obilježava se u spomen na velike radničke prosvjede koji su se upravo na ovaj datum održali u Chicagu 1886. Drugu polovicu 19. stoljeća obilježio je veliki zamah industrijalizacije, ali i brutalno iskorištavanje radnika od strane poslodavaca. Dnevno su radili i po 18 sati, i odrasli i djeca. Plaće su bile toliko niske da su jedva preživljavali. U zemlji s u tom trenutku najbrže rastućom industrijom, Sjedinjenim Američkim Državama, zaredali su se štrajkovi i prosvjedi. Radnici su počeli tražiti veća prava, humanije radne uvjete i bolje plaće.
U slobodnoj Hrvatskoj, Praznik rada unesen je u zakon kao blagdan i neradni dan 1996. godine, kada se zvao Blagdan rada. Tek je krajem 2001. ime promijenjeno u Praznik rada, a iako je književno i pravilno na hrvatskom peti mjesec u godini zvati svibanj, u narodu se zadržao izraz “Prvi maj”. Danas je to dan kad se tradicionalno dijeli grah u gradskim parkovima, održi se pokoji sindikalni prosvjed, no većina se samo veseli neradnom danu i malo govori o radničkim pravima i njihovom stanju u 21. stoljeću.
