Vrijeme je jedno od njih. Ako je vruće, zašto je vruće, ako je kiša zašto pada, kad je hladno zazivamo ljeto... I tako u nedogled. Osobno, mogu podnijeti sve osim vrućine, tijelo mi jednostavno ne reagira dobro na temperaturu iznad 30, postanem nervozan i razdražljiv, sve mi smeta. Ali znam da će proći za koji dan, tjedan ili dva. I što je najbitnije ne mogu na vrijeme utjecati. Može biti kiša usred ljeta ili plus 20 na Božić.
Svake godine se čudimo ako je proljeće kišovito, ljeto vruće, a zima hladna. Naravno mi koji radimo u medijima snosimo dio krivice za to. Napravimo senzaciju kad u siječnju u Lici padne snijeg. Ta vijest zahtjeva da se Marko Balen uživo javlja u Dnevnik Nove TV usred snježne oluje. Snježna oluja!? U siječnju!' U LICI!? To je VIJEST??? Od svih loših stvari koje smo pokupili od američkih news kanala, ta je možda najgora.
Ali evo mene, pišem o vremenu i sprdam sve koji se čude vremenu zadnjih dana. Nisam se brinuo vremenu ni na dan svatova kada je cijelo jutro padalo jer nisam mogao zaustaviti kišu i prizivati sunce. Prognoza je govorila da će prestati tijekom dana i tako je i bilo. Čak i da prognoza nije pogodila ništa tu ne bi mogao napraviti. Jer ne mogu kontrolirati vrijeme.
A žaliti se kako je ovo najgore ljeto čini mi se kao veliki gubitak vremena. Ako kiša pada, pogledaj film, pročitaj knjigu, druži se obitelji, prijateljima ili bulji u bijeli zid i kontempliraj o smislu postojanja. Bilo što. Samo ne komentiraj vrijeme na Facebooku.
Razumijem ratare kojima kiša ne odgovara u vrijeme žetve pa kažu kako im je loša godina, a mi svi ostali kojima vrijeme ne ugrožava direktno egzistenciju mislim da malo pretjerujemo u dramatičnosti svega ovoga.
Često zaboravim kako u našem društvu postoje ljudi koji su vrlo privilegirani, kojima je odmor ljeti na obali normalna stvar i nema ništa gore kada kiša pokvari godišnji. Rijetko sam kao dijete išlo na more, prvo smo bili premali, pa je bio rat pa smo bili izbjeglice. Navikli smo ljeto provoditi u Slavonskom Brodu, par puta tjedno otići na bazene ako vrijeme to dopušta. Odrastao sam u Slavoniji gdje se ljeti radilo na polju. Iako smo živjeli u gradu i moji se nisu bavili poljoprivredom, svjesni smo bili da slavonski seljak ne može na more jer cijelo ljeto radi na polju.
Mislim da to ljudi u većim gradovima ne kuže, pogotovo u Zagrebu i posebice oni koji su odrasli u zlatno doba Juge kada se na more išlo svake godine. Nekada mi nevjerojatno kako neki ljudi nisu svjesni svoje privilegije niti o tome ne razmišljaju previše. Niti odlazak na more smatraju privilegijom. Možda je problem u meni što sam more prvi puta vidio s 9 godina i doživio to kao nevjerojatan događaj da se moru i dan danas veselim svake godine, više jer znači odmak od svakodnevice, od obveza i stresa, ne što volim plivati po cijele dana u moru. Pa čak i ako cijeli dan pada jer bilo je i takvih dana.
Postoji na svijetu većih problema od vremena, budimo svjesni toga, svoje privilegiranosti i budimo zahvalni na onome što imamo, a ne zavidni na onom što nemamo. Ako je nam je najveći problem kišni dan na godišnjem, budimo na tome zahvalni jer znači da nam je život dobar. A ako nam jedan kišni dan može upropastiti sve, ako je to sve dobro što imamo u životu, onda stvarno imamo velik problem, a njega ni vruće i sunčano ljeto ne može riješiti.
Zato opustite se i uživajte u kišnom danu, napraviti mentalnu pauzu i dopustite da svijet oko vas stane pa i na par minuta. Vjerujte mi, koristit će vam.
