Tjedan glazbe Glazbene škole Slavonski Brod jedna je od važnijih manifestacija ove glazbeno-obrazovne ustanove koja se bliži svojoj 70. obljetnici kontinuiranoga postojanja i djelovanja, a koja će biti obilježena tijekom 2024. godine. Kao i proteklih deset godina, ove jedanaeste godine zaredom Tjedan glazbe održan je u svibnju, proslavljajući Dan škole i vežući ga uz obilježavanje Dana grada Slavonskog Broda.
Bogat program Tjedna glazbe
Od 15. do 19. svibnja Tjedan glazbe je donio čak sedam koncerata. Prva dva dana održani su koncerti po pojedinim odjelima škole kako bi što više učenika dobilo priliku nastupiti na koncertnoj pozornici. Najuspješnije glazbene izvedbe odabrane su za dva svečana koncerta učenika koji su održani 18. i 19. svibnja. Na svim ovim koncertima muzicirao je doista velik broj učenika, svih uzrasta osnovne i srednje glazbene škole, solistički i u pojedinim komornim sastavima, u svim instrumentalnim i vokalnim bojama koje nude programi Glazbene škole Slavonski Brod. Publika je u lijepom broju posjetila sve navedene koncerte, dakako, najviše ona publika koja je obiteljskim i prijateljskim vezama bliska učenicima koji su nastupali. No, to upravo jest ona publika koju očekujemo, bližnje osobe koje čitavu godinu "dišu" s notama toga mladoga glazbenika, bodre ga kada nešto "zapne" i najviše se vesele njegovim uspjesima. Važnost ovoga prepoznala je i zamjenica gradonačelnika Marina Martić Puača koja je prisustvovala jednome od svečanih koncerata učenika.
Otkada postoji Tjedan glazbe, jedan od stalnih događaja u sklopu programa je Koncert nastavnika Glazbene škole. Od skromnih nekoliko glazbenih točaka u početcima, ovaj je koncert svake godine rastao instrumentacijski, programski i interpretacijski, tako da je ovogodišnji Koncert nastavnika, održan u srijedu, 17. svibnja, bio najbogatiji i najopsežniji do sada. Nastavnici su tu zbog svojih učenika, svjesni prvenstveno svoje odgojno-obrazovne uloge. No, glazbena pedagogija nije samo posao, ona je njihov poziv koji, kao i svako bavljenje umjetnošću i umjetničkim izričajem, zahtijeva duboku intrinzičnu motivaciju i visoku razinu kreativnog umijeća. Možemo to, pojednostavljeno, nazvati ljubavlju prema glazbi, no pritom treba razumijevati i visoku razinu odgovornosti koju podrazumijevaju kako bavljenje umjetnošću, tako i podučavanje umjetnosti. A podučavanje ne podrazumijeva samo prenošenje znanja i vještina, već sveobuhvatan odgoj djece koja će postati budući samosvjesni i aktivni članovi društvene zajednice kojima će kultura i umjetnost biti jedna od važnijih odrednica identiteta. I krug se tu zatvara jer ono čemu je publika prošle srijede mogla svjedočiti na Koncertu nastavnika Glazbene škole potvrđuje upravo navedeno.
Kombinacija iskustva i mladosti, raznovrsnost vokalnog i instrumentalnog izričaja te bogatstvo repertoarnog odabira učinili su koncert 17. svibnja vrijednim pažnje. Stati na pozornicu pred dvoranu punu publike, onima koji se glazbom primarno bave pedagoški, a ne koncertantno, nije nimalo lako. Da, i oni imaju pravo na tremu! Ali onu pozitivnu koju, kako i svoje učenike uče, treba nadvladati i svim srcem uroniti u muziciranje. Tjedni, pa i mjeseci pripreme koji su prethodili, uz redovan nastavni rad te brojne izvannastavne i izvanškolske aktivnosti s učenicima, vrijedni su onoga trenutka kada glazba završi, a dvoranom se razlije srdačan pljesak. A pljeska te večeri nije nedostajalo.
Mnoštvo glazbenih suradnji
Koncertna večer otpočela je u obljetničkom ozračju, budući da je pijanistica Helena Lamešić izvela Elegiju, op. 3 br. 1, Sergeja Rahmanjinova čiju 150. obljetnicu rođenja obilježavamo ove godine. Suptilnim pristupom, koji je istaknuo svaku nijansu kasnoromantičarskog skladateljeva glazbenog jezika, Lamešić je ostvarila karakternu interpretaciju dostojnu majstora ruskog pijanizma. Slijedio je prvi od brojnih dua te večeri. Ivana Kljajić na flauti uz klavirsku pratnju Valentine Iveljić izvele su dvije minijature Belle histoire i Danse écossaise suvremenoga francuskog skladatelja Gillesa Martina, čija se pedagoška glazbena literatura često nalazi na programima učenika raznih puhačkih instrumenata. Glazbenice su postigle skladan suodnos, a odabirom kontrastnih minijatura koje se stilski nadopunjuju pokazale su promišljanje cjelovitosti njihova nastupa. Te večeri još jedan duo iste instrumentacije nastupio je na pozornici Glazbene škole. Flautistica Maja Fabris i pijanist Frano Fabris izveli su Romancu Eugenea Magalifa, bjeloruskog skladatelja koji od 1990. godine živi u Americi i niže međunarodne uspjehe. Svirajući, oni zajednički "dišu" skladbu koju izvode i iz toga proizlazi muzikalnost na sasvim drukčijoj razini, što nije iznenađujuće jer je riječ o glazbenicima koji već dugi niz godina zajedno muziciraju.
Klavir je došao do izražaja i u drukčijem ruhu. Helena Lamešić i Hrvoje Aušić izveli su jedno od poznatijih djela glazbene literature, Slavenski ples, op. 46 br. 7, češkoga skladatelja Antonína Dvořáka. Iako popularniji u orkestralnoj verziji, Slavenski plesovi izvorno su skladani upravo za klavir četveroručno. Energičnim i poletnim pristupom Lamešić i Aušić oživjeli su duh brzoga češkog plesa skočná, pokazavši izuzetnu muzikalnost pri isticanju melodijskih fragmenata te protočnosti ritamsko-metarskih struktura. Oboje pijanista pokazali su se tijekom večeri i u pratećim ulogama. Helena Lamešić pratila je violinista Krešimira Ivančića u izvedbi Romance, op. 1, Edwarda Elgara. Hrvoje Aušić pratio je sopranisticu Gabrijelu Škrabal pri izvedbi Pjesme mjesecu, arije Rusalke iz istoimene Dvořákove opere, jedine od jedanaest skladateljevih opera koja je redovno prisutna na repertoarima svjetskih opernih kuća. Oboje pijanista pokazali su koliko je uloga korepetitora važna i kompleksna, kako bi solist kao nositelj glazbeno-tematske misli došao do izražaja. Upravo to se i dogodilo. Krešimir Ivančić suvereno je vodio melodijsku misao i širokom violinskom zvukovnom paletom bojao interpretaciju. Osobito dojmljiva bila je izvedba Gabrijele Škrabal. Precizna u zapjevu, samouvjerena u vokalnoj izvedbi, izražajna u ispjevavanju teksta, minimalnog, ali toliko sugestivnog scenskog pokreta – suptilno je gradila Dvořákovu ariju do interpretacijskog vrhunca, držeći pažnju slušatelja do samoga kraja skladbe.
Program koncerta obogatile su još dvije klavirske skladbe iz pera skladatelja koji su obilježili klavirsku literaturu 19. stoljeća. Hrvoje Aušić svirao je Scherzo br. 1 u h-molu, op. 20 Frédérica Chopina, tehnički vrlo zahtjevno djelo puno virtuoznih elemenata, te pokazao prilično visoku razinu spremnosti koja će, vjerujemo, u narednim tjednima rasti kako se bude približavao njegov cilj, a to je pristupanje prijamnom ispitu za studij klavira. Na sada već davnome prvom Tjednu glazbe Dubravka Kolesarić bila je ta koja je iznijela glavninu programa. Redovito je nastupala, pa je i ove godine odlučila sudjelovati i solistički i komorno. Odala je počast Johannesu Brahmsu, u povodu 190 godina od rođenja, izvevši njegovu Rapsodiju u g-molu, op. 79 br. 2. Pun, zaokružen, dubinski ton te smisao za strukturno i sadržajno fraziranje glavni su aduti interpretativnog pristupa Dubravke Kolesarić. Oživjela je Brahmsovo romantičarsko tkivo i sve karakterne suprotnosti koje se u njemu nalaze. No, jednako je tako, samo s još većom dozom pažljivosti spram solista, pristupila ulozi prateće dionice klarinetistu Darku Bogneru u izvedbi Pagine d'album suvremenoga talijanskog klarinetista, skladatelja i dirigenta Michelea Manganija. Unatoč početnim nesigurnostima, jer ipak prvi put su nastupili zajedno, Bogner je približio publici zvuk klarineta kojega nemamo priliku često čuti na pozornici Glazbene škole. Imajmo na umu da su upravo ovih dvoje pedagoga pripremili za ovogodišnji Tjedan glazbe novi komorni sastav kakav do sada Glazbena škola nije imala, a riječ je o triju koji čine dvije klarinetistice i klaviristica, sve učenice osnovne glazbene škole.
Od saksofona do pjesme i plesa
Najmlađi član kolektiva Glazbene škole Slavonski Brod, Nikola Smetko netom je diplomirao saksofon na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Ako spomenemo da su mu mentori tijekom školovanja bili Nikola Fabijanić (u srednjoj školi) i Dragan Sremec (na akademiji), onomu tko iole poznaje saksofonističku scenu u Hrvatskoj sve će biti jasno. U prvome dijelu koncertne večeri Smetko se predstavio u solističkom ozračju, izvevši Clos Guinguet Jean-Denisa Michata, cijenjenoga skladatelja u čiju saksofonističku klasu na konzervatoriju u Lyonu pretendiraju glazbenici iz čitavoga svijeta. Tehnički besprijekoran, virtuozan i muzikalan, plemenite zvukovne boje i snažne izražajnosti, Smetko je oduševio svojom izvedbom, s pokojom suvremenom sviračkom tehnikom koja je zagolicala slušateljsko uho. Potom je pokazao i umijeće komornog muziciranja, uz pouzdanoga klavirskog partnera Franu Fabrisa, u interpretaciji stavka Lou Cabridan iz suite Tableaux de Provence francuske skladateljice 20. stoljeća Paule Maurice koja se, osim skladanjem, bavila i podučavanjem harmonijske analize.
Nakon spleta solističkih i komornih nastupa, čast da zaključi koncertnu večer pripala je Ženskom komornom ansamblu Glazbene škole u kojemu su se okupile nastavnice različitih glazbeničkih profila kako bi pjesmom zaokružile glazbenu svečanost. U ansamblu su pjevale Gabrijela Škrabal, Ifigenija Zeba, Valentina Iveljić, Željka Colić, Daria Tamara Rac, Paulina Kovačević, Irena Šimičić, Helena Lamešić, Mirela Jagodić, Dubravka Kolesarić, Anita Krajnović i Danijela Božičević, a repertoar koji su odabrale pokazao je različita stilska usmjerenja i vokalne izričajnosti. Tri stavka iz Dubrovačkih madrigala Rudolfa Matza i Slavuj pile Josipa Štolcera Slavenskog pjevale su a cappella, a u izvedbi završne pop-uspješnice Mamma mia pridružio im se Hrvoje Aušić na klaviru. Bio je to ujedno trenutak zasluženog opuštanja pa su, uz pjesmu, i zaplesale, a pljeskom im se u izvedbi pridružila i publika.
Nisu izostale ovacije publike, cvijet zahvale za sudionike programa, kao ni osmijeh na licu svakog posjetitelja kada je po završetku koncerta izlazio iz dvorane. U gradu u kojemu nema profesionalne glazbene scene niti profesionalnih glazbenih ansambala događaj poput ovoga koncerta treba podupirati i cijeniti uloženi trud svakoga glazbenika jer, ne zaboravimo, oni jesu primarno glazbeni pedagozi, ali oni su i akademski obrazovani profesionalni glazbenici. Oni koji odgajaju našu djecu kako bi postala samosvjesni i aktivni članovi društvene zajednice kojima će kultura i umjetnost biti jedna od važnijih odrednica njihova identiteta.
autorica teksta: Mirta Špoljarić, prof. (Glazbena škola Slavonski Brod)
