Modernizacijom grada Slavonskog Broda, od 50-ih godina, pokrenula se i svijest radnika o njihovim pravima. Jedno od najvažnijih, godišnji odmori. Upravo ovo je bila tema predavanja Ane Rajković Pejić, a koje je organizirao Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje.

"Tema predavanje je kako je započeo godišnji odmor u Đuri Đakoviću, kada su radnici krenuli na godišnje odmore, kako su bili organizirani, koji su bili uvjeti da bi se uopće otišlo na godišnji odmor i to sve u kontekstu modernizacije Slavonskog Broda, daje se jedna šira slika kako samog Đure, tako i Slavonskog Broda", kaže povjesničarka Ana Rajković Pejić iz Hrvatskog instituta za povijest, Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje.

Rajković Pejić u svom predavanju istaknula je da su godišnji odmori, ljetovanja i zimovanja u to vrijeme organizirale same tvrtke i poduzeća, ali i radničke udruge te SIZ-ovi.

"Godišnji odmori su realizirani pomoću tvorničkog lista u kojem je svake godine objavljen svojevrsni natječaj na koji su se radnici prijavljivali, tko kada želi ići na godišnje odmore, gdje se želi ići i potom bi poduzeće sve organiziralo, bilo da se želi ići u Trogir gdje je bilo službeno Đurino odmaralište ili su se iznajmljivala odmarališta drugih poduzeća, na primjer Elektro Slavonije iz Osijeka", objašnjava Rajković Pejić.

Na predavanju je istaknut i veliki utjecaj Đure Đakovića na društveni, socijalni život grada Slavonskog Broda, a iznesene su i zanimljive činjenice gdje se ljetovalo i zimovalo.

"Na skijanje se uglavnom išlo u tadašnju Čehoslovačku jer je postojao ugovor s tamošnjim tvornicama da njihovi radnici preko ljeta dolaze u Đurina odmarališta, a preko zime Đurini radnici idu u njihova zimovališta. Išlo se i na Vlašić na zimovanja. Što se tiče ljetovanja, tu je bilo svega, išlo se u Makarsku, na Čiovo, u Trogir, Opatiju, Poreč", navodi Rajković Pejić.

A Trogir je upravo bio Đurino odmaralište. Zanimljiva informacija je i da radnici u prvim godinama uvođenje godišnjih odmora, na ljetovanja nisu išli. Jednostavno nisu imali naviku.

"Oni bi u kolovozu uzeli godišnji odmor i onda bi obavljali radove u polju. Tada je postojala državna politika koja ih je tako reći prisiljavala da se iskoriste godišnji odmori, što je iz današnje perspektive čudno. Ta politika je trajala sve do sredine šezdesetih kada radnici shvaćaju da je u redu otići na more, na izlete", objašnjava Rajković Pejić.

Tvrtke kao i tadašnja država poticali su izlete i odmor. Kako Rajković Pejić kaže, bila je to težnja da se stvori socijalistički čovjek.

"Taj socijalistički čovjek je prije svega treba biti odmora i onda u tu svrhu su radnici išli u lječilišta i odmarališta kako bi dobili više elana za rad u tvornici", kaže Rajković Pejić.

Iako je sve zvučalo idilično, problema i nepravde naravno, bilo je i tad.

"Radnici nisu dolazili redovito na posao, ili su izlazili ranije, iznosili materijale iz tvornice što se iščitava iz tvorničke dokumentacije gdje su sami radnici bili svjesni toga i sindikati isto te su to isticali kao problem na kojem se treba raditi, na njemu rade i 60-ih, pa 70-ih i 80-ih, nekakvi problemi su bili konstantni", zaključuje Rajković Pejić.

U svom istraživanju Rajković Pejić pronašla je i da su se radnici 60-ih godina žalili na probleme poput kašnjenja plaća ili da privilegije imaju samo direktori. S tim vidimo da iako su se vremena promijenila, neke navike i problemi, ostali su isti.