Nagradu mu je sredinom prosinca uručio dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Slavko Orešković i to u čast i slavu Medicine, Čovjeka i Humanosti.

Jelić je u Crvenom križu od 1968. godine. U isto vrijeme predano je razvijao i odjel reanimacije i intenzivnog liječenja na čijem je čelu bio punih 40 godina. Tu je započela i jedna od njegovih životnih misija – oformiti stabilne zalihe krvi kako pacijenti ne bi umirali zbog nestašice pojedine krvne grupe. 

Za vrijeme rata prim. Jelić odigrao je nezamjenjive uloge. Između ostalih na direktnom spašavanju ljudskih života u bolnici. Bio je liječnik, pregovarač u razmjeni zarobljenika, humanist, član Crvenog križa.

Ono na što je danas posebno ponosan, kaže, da je za sve teže ranjene trebalo puno doza krvi, a tu su upravo Brođani dali svoj nemjerljivi obol.   

Humanost i hrabrost pokazao je i tijekom akcija razmjene zarobljenika gdje je bio glavni pregovarač. Upravo zahvaljujući njegovom angažmanu, kontaktima sa svjetskim organizacijama, UNPROFOROM. Unicefom, spašeni su iz ratnog vihora brojni ljudi, pogotovo iz Bosne i Hercegovine, a najbolji primjeri su akcije evakuacije 500 pacijenata iz Jakeša kod Modriče te spašavanja 110-ero slijepe i slabovidne djece iz Dervente koji su spašeni i tijekom najžešćih ratnih sukoba. Za sve zasluge u privatnoj arhivi prim. Jelića danas su brojne nagrade. 

Sva odlikovanja nisu mu dokaz da je svoj posao odradio i završio. Dapače, vrlo aktivno i predano obavlja već 4. mandat predsjednika Hrvatskog Crvenog križa, a iza njega su posljednjih godina angažmani u spašavanju ljudi u poplavama, nedavnim potresima i svim akcijama na dobrobit najugroženijih. I u najnovijoj ugrozi za čitav svijet, a to je pandemija koronavirusa zbog koje je u Hrvatskoj umrlo više od 12 i pol tisuća ljudi, a u svijetu 5 i pol milijuna, Jelić poziva na humanost.

Iza dosadašnjeg rada ovog Brođanina ostale su na stotine spašenih ljudskih života, izniman doprinos u organiziranom prikupljanju zaliha krvi, mreži transplantacije u Hrvatskoj, podizanju ugleda Hrvatskog Crvenog križa u svijetu te u konačnici unapređenju vlastite struke – anesteziologije i intenzivnog liječenja. U medicini i humanitarnom radu on je pronašao svoju profesionalnu i osobnu sreću. A i danas njegovo je najveće zadovoljstvo potaknuti druge na humanost i dobrotu jer to je za njega, kaže, jedina definicija sreće - dobar čovjek koji u sebi gaji čovjekoljublje, poručuje Jelić, je sretan čovjek. 

Intervju s prim. Jelićem pogledajte u prilogu SBTV-a.