Drevno marijansko svetište Blažene Djevice Marije na Nebo uznesene, na Kloštru kod Slavonskog Kobaša proslavilo je prošle godine 850. obljetnicu postojanja. Ono pripada Župi svetog Ivana Krstitelja u Slavonskom Kobašu, a nalazi se uz lokalnu cestu prema Lužanima, točnije pokraj ušća Orljave u Savu.
Tu je i mjesno groblje sa gotička crkva koja je nadogradnjama barokizirana. To poznato i popularno svetište ima lijepu vizuru jer se nalazi na blagom povišenju iza kojeg se nalaze šumovite obale rijeka Orljave i Save te obronci prekosavske bosanske planine Motajice.
Stoljećima u predvečerje 14. kolovoza (uoči Velike Gospe) tu se okupljaju vjernici na ispovijed i molitvu te pripravu za svetu misu. Uoči i na sam blagdan tu se okuplja se velik broj vjernika, osobito iz novogradiške Posavine te središnjeg dijela Brodsko-posavske županije, te iz Požeške kotline. Prije Domovinskog rata tu su na misna slavlja dolazili i vjernici drugih vjeroispovijesti uključujući iz susjedne Bosne. Prvi pisani izvori o Kloštru datiraju iz 14. stoljeća.
Svetište Majke Božje u Kloštru je izniklo na mjestu drevne templarske crkve i samostana u koje su kult štovanja Gospe donijeli cisterciti u 13. stoljeću iz Kutjeva, izgradivši crkvu upravo u Kloštru. Ubrzo su franjevci podigli crkvu i samostan u gotičkom stilu o čemu svjedoči potpuno očuvano poligonalno svetište iz toga doba. Nakon protjerivanja Osmanlija počelo je snažno čašćenje Gospe Kloštarske.
Između dva rata ovo svetište bilo je okupljalište desetaka tisuća vjernika, no od devedesetih godina vjerojatno zbog ratnih okolnosti taj broj se smanjio. Uz to u ranijim desetljećima uz duhovni dio tu su organizirani različiti sadržaji za vjernike i posjetitelje uključujući glazbene od kojih je lokalna zajednica zasigurno imala koristi, ponajviše lokalni obrtnici i udruge.
Mnogi posjetitelji se ne mogu oteti dojmu da je Kloštar marginaliziran što dovode u vezu s uspostavom Požeške biskupije. Mišljenja su da se na te prostore nedovoljno ulaže, te da izostaju prateći sadržaji. Pogotovo oni za posjetitelje izvan duhovnih okvira.
Tu bi zasigurno mogle naći mjesto brojne udruge iz Slavonskog Kobaša i okoline što bi se moglo ostvariti otvaranjem okolnih prostora za komercijalne programe, a koji ne bi mogli utjecati na vjerske sadržaje. Jedni sadržaji ne trebaju isključiti druge što znači da bi se u tom slučaju našla mjera svih programa na obostrano zadovoljstvo. A, to bi na dolazak potaknulo više posjetitelja u kloštarsko svetište.
Jelenko Topić
