Iz obitelji Peternel u Brestovcu i tri brata su sudionika rata, dvojica časnika general Zvonko i bojnik Borislav (preminuo 2019.), te pokojni Franjo  pripadnik Narodne zaštite. General Zvonko Peternel rođen je 24. studenog 1957. godine u Požegi, odrastao je u Brestovcu gdje je završio osnovnu školu, a Školu učenika u privredi u Požegi. Tijekom vojničke karijere osječkom Pravnom fakultetu gdje stječe zvanje Upravnog pravnika, a diplomski stručni studij na Društvenom Veleučilištu u Zagrebu sa zvanjem Stručni specijalist – Trener sportske rekreacije.

 

U obranu suvereniteta RH uključio se kao dragovoljac 22. listopada 1990.godine u pričuvni sastav MUP-a, Policijsku postaju Požega, gdje je obnašao dužnost zapovjednika desetine. U pričuvni sastav ZNG-a je pristupio je 28. lipnja 1991. godine i to u 108. brigadu ZNG-a Slav. Brod u kojemu je bio  zapovjednik Brestovačke satnije.

 

Nakon ustrojstva 123. brigade 13. listopada je ušao u njen sastav, prošli su težak ratni put na Zapadno-slavonskoj bojišnici, sudjeluje u oslobađanju Požeštine, a potom je na Pakračkom bojištu sudionik u napadnim operacijama za oslobađanje.

 

General Peternel u 123. brigadi HV Požega ostaje do 30. travnja 1992. godine kada prelazi u  SOOV Požega na dužnost zamjenika zapovjednika Središta, te od 1. kolovoza zapovjednika. Početkom siječnja 1993. godine odlazi na školovanje u Zapovjedno stožernu školu, a potom se  vraća se na staru dužnost.

 

Zapovjednikom Zbornog mjesta Požega imenovan je 1. listopada, temeljem zapovjedi GS HV odlazi na Južno bojište gdje obnaša dužnost operativnog časnika u zapovjedništvu. Nakon toga je imenovan zapovjednikom 2. gbr Gromovi i ostaje do 6. ožujka 1996. godine. Tijekom obnašanja ove dužnosti  sa svojom brigadom sudjeluje u najvažnijim vojno-redarstvenim operacijama HV „Bljesak“, „Oluja“ i „UNA-95“ u kojima je 2. gbr imala težišnu zadaću na glavnim smjerovima napada u oslobađanju Banovine. Tijekom VRO „Bljesak zapovijeda brigadom koja dijelom snaga drži obrambene položaje na sisačko-banijskoj bojišnici, a dijelom sudjeluje u oslobađanju na smjeru Novska-Jasenovac. Za vrijeme VRO „Oluja“ zapovijeda 2. gbr koja je imala težišnu zadaću na glavnom smjeru napada ZP Zagreb na Banovini, te uspješno provodi napadna djelovanja oslobađajući Petrinju, Glinu, Hrvatsku Kostajnicu, Dvor na Uni, kao i ostala mjesta na Banovini. Za vrijeme provedbe vojne operacije „Una-95“ s brigadom drži uspješno obrambenu crtu bojišnice na potezu Dvor – H. Kostajnica - H.  Dubica.

 

 

Preustrojem OS RH imenovan je zamjenikom zapovjednika VI. ZP Varaždin, od 21. srpnja 1997. je zamjenik zapovjednika II. ZP i na toj dužnosti ostaje do 23. rujna 1999. godine kada odlazi u Ratnu školu „Ban Josip Jelačić“, a rujna 2000. godine imenovan je  zapovjednikom III. ZP Knin da bi 10. siječnja 2003. preuzeo dužnost zapovjednika 3. Korpusa HKOV-a Osijek. Nadalje 23. travnja 2008.  imenuje se zapovjednikom Zapovjedništva za logistiku Velika Buna, a za zamjenika zapovjednika Hrvatske kopnene vojske u Karlovcu imenovan je 26. kolovoza 2009. Umirovljen je 2012. godine.

 

Kroz službu u HV čin pukovnika pješaštva dobio je 28. 6. 1992., čin brigadira 30.6. 1994., čin stožernog brigadira 11. 9. 1995., te čin brigadnog generala 1. 8. 2003. godine.

 

Za zasluge u ratu i OS nositelj je odličja i državnih priznanja: Velered Kralja Petra Krešimira IV s lentom i Danicom(2021.), Red Kneza Domagoja s ogrlicom(1995.), Red Nikole Šubića Zrinskog(1995.), Red Bana Jelačića(1995.), Red hrvatskog trolista(1995.), Red hrvatskog pletera(1996.), Spomenica Domovinskog rata 1990.-1992. (1994.), Spomenica domovinske zahvalnosti za 5. godina službe(1996.), Spomenica Domovinske zahvalnosti za 10. godine službe(2002.), Medalja „Bljesak“ (1995.), Medalja „Oluja“(1995.) i Medalja za iznimne pothvate(1995.). Pored toga dobitnik je brojnih nagrade, pohvale i priznanja.

 

General Peternel jedan je od rijetkih generala koji je napisao knjigu i to ''Brestovačka satnija u Domovinskom ratu“ u kojoj opisuje i dokumentira svoju postrojbu od osnivanja do njenog sudjelovanja u prvim napadnim operacijama na Zapadnoslavonskom bojištu 1991/92.

 

 Jelenko Topić