I dok u nekim istočnijim dijelovima grada Slavonskog Broda niču nove zgrade za mlade, novije staze, novije ceste, i sve to nešto novo,  istodobno se u stariji dio grada ne dira. Primjer, rekli bismo, sustavne zapostavljenosti gradsko je naselje Budainka. Ovo veliko gradsko naselje ima tek četiri trgovini(c)e, jednu pošt(ic)u, jednu pekarnicu i jednu pizzeriju, tri kafića, bez kojih, valjda, ne ide, ali i bez, u današnje vrijeme, prijeko potrebnog bankomata, na što je gradonačelnik ne tako davno jasno upozoren...I štošta još koječeg stanovnicima ovog naselja  treba, samo treba i doći češće ondje, a ne samo pred izbore.  

Za jedan od primjera ove nebrige je i Dom Mjesnog odbora: izvana gladac, iznutra jadac. Riječ je o zgradi koja je služila i kao kino, pa kao diskoklub, potom za potrebe svadbi, datumskih i sličnih svetkovina. Pročelje doma do ulice još je nešto i uređivano ali zato je dvorište pravi prikaz o kakvom se ruglu radi. Čime su Budainčani to zaslužili, da se u 21. stoljeću  ova zgrada  može zvati i smatrati domom, da ne može dobiti novi dom jedno od većih gradskih naselja.

Još tamo davne 1948. Budainka je brojila oko 1000, sada ima više od 3000 stanovnika, ali odnos Grada prema ovome kvartu je, blago rečeno, potcjenjivački. Zbog čega glasova na izborima? To što Budainčani ne traže više, tko će ga znati, ali ovakva inertnost Grada prema tom dijelu Broda ničim nije i ne može biti utemeljena. Ni opravdana.