Dok je živih nas roditelja, što smo za slobodu Lijepe Naše dali svoje sinove, nikada njihova žrtva neće biti zaboravljena! - poručili su članovi Udruge roditelja poginulih hrvatskih branitelja Slavonski Brod, okupljeni na molitvi za žrtve Vukovara i Škabrnje '91., pred središnjim spomenikom poginulim hrvatskim branitelj.
"Tužni smo, ali s druge strane sretni i ponosni. Ponosni na nađu djecu koja su otišla u Domovinski rat, goloruki, bez oružja, u trapericama i patikama, ali s velikim srcem prema Domovini i nažalost, poginli su, dali su svoje živote za slobodu svoje Hrvatske. Mi, njihovi roditelji to nikako ne možemo zaboraviti. Što smo stariji, sve nam je teže, ubija nas tuga. No, nedamo niti ćemo ikada dok smo živi dozvoliti da se zaborave naša djeca" - rekao je Đruo Dikanović, predsjednik Udruge roditelja poginulih hrvatskih branitelja grada Slavonskog Broda.
A ne zaboravljaju se ni dani borbe za Vukovar. Sve kao da je bilo jučer, kaže Štefan Paun, veteran Domovinskog rata, koji je bio na prvoj crti bojišta u istočnoj Slavoniji, zajedno sa suborcima u više navrata pokušavajući probiti se do Vukovara. "Jako dobro se sjećam svega što smo prošli tih najtežih dana u Nuštru, u listopadu i studenom '91., sve do Međunarodnog priznanja Hrvatske kada smo se premjestili na poziciju u Borince, koji su bili sastavni dio obrane u tome dijelu, s obzirom da je poznato da je Nuštar bio od iznimne važnosti, jer da je pao Nuštar, neprijatelj bi došao do vrata Vinkovaca. Obranivši Nuštar, obranili smo i Vinkovce i Slavoniju. Odmah već nakon 5. listopada kada su četničke formacije zauzele Marince i presjekli komunikaciju Nuštar - Vukovar, došli smo u Nuštar i pokušavali na razne načine probiti se prema Vukovaru, kako bismo te komunikacije oslobodili. Najznačajniji pokušaj našeg proboja bio je 13. listopada, ali nažalost nismo uspjeli iako se to na prvu činilo mugućim. Četnici su uvjetovali prolaz konvoja s ranjenicima iz Vukovara prema Zagrebu našim udostajanjem od toga napada. Poslije je blo još dva tri pokušaja ali oni su se u međuvremenu uspjeli ojačati pa je bilo gotovo nemoguće doći do Vukovara. Ono što je bilo najznačlajnije uoči dana pada Vukovara je to što je naša satnija bila na lokaciji "Sveta Ana" uz rijeku Vuku. Kroz to područje mnogi su se pokušali izvuči što je nama bio dodatni problem je nismo znali tko dolazi iz mraka, pa smo morali biti jako oprezni da ne bismo slučajno pucali na naše koji su se izvlačili iz Vukovara. Bilo je to jako stresno u hladnim noćima, jako teški dani za sve nas koji smo boli na tome položaju. Puno teže je bilo svima koji su morali proči kroz minska polja i četničke formacije kako bi pobjegli iz Vukovara" kaže Štefan, inače pripadnik 3. bojne 3. gardijske brigade HV.
Da i u Slavonskom Brodu Vukovar svijetli i 32 godine poslije najveće bitke u Domovinskom ratu, potvrdili su brojni Brođani koji su večer uoči Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje upalili lampione duž Vukovarske ulice ili na nekom drugom mjestu u središtu grada, ali i u prozorima svojih kuća, odajuči tako počast i vječnu hvalu svima koji su svoje živote položili na Oltar Domovine. Molitvu je pred spomenikom hrvatskih branitelja predvodio župnik župe Gospe Brze Pomoći vlč. Anđelko Cindori a svetu misu za sve poginule hrvatske branitelje i civilne žrtve iz Domovinskog rata predvodio je u Gospinoj ckrvi župni vikar vlč. Bernard Prelčec.
