Ciglarske bare: mjesto koje i danas čuva naše uspomene

Postoje mjesta koja danas možda izgledaju sasvim drugačije nego nekada, ali u ljudima još uvijek bude iste slike. Ciglarske bare jedno su od takvih mjesta. Dio ovog popodneva proveli smo u šetnji do bara, prisjećajući se nekih ljepših i jednostavnijih vremena. Vremena kada su ljetni dani bili ispunjeni kupačima, ribičima, dječjom grajom i druženjem.

Roštiljalo se, ispijale su se kave i poneko „pivce“, a sve je to pratila priroda, cvrkut ptica, cvrčanje cvrčaka te bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta. Za mnoge su bare bile mjesto susreta, pa i jedno od onih mjesta na koja se odlazilo za Praznik rada, s obitelji ili društvom.

Danas je puno tiše. Tek pokoji ribič i dalje dolazi, neki od njih možda upravo oni koji desetljećima čuvaju svoju malu tradiciju. Tu su i poneki mladići koji tek stvaraju vlastite uspomene. I možda je upravo to ono najljepše, što svako vrijeme ostavi nešto svoje.

Ciglarske bare za nekoga su voda i priroda, za nekoga mjesto za pecanje, a za nekoga cijelo jedno djetinjstvo.

Zato danas ne govorimo o tome što bi bare trebale biti. Ne govorimo o planovima ni raspravama. Govorimo o uspomenama. O onim običnim, jednostavnim druženjima koja su nam nekada značila sve.

Pa vas pitamo:

Ako ste mladost provodili na Ciglarskim barama, što najviše pamtite?

Kupanje, pecanje, Praznik rada, roštilj, društvo… ili možda neku osobu i priču koju nikada niste zaboravili?

Što za vas znače Ciglarske bare?

Možda zajedno možemo sačuvati barem ono što nam nitko ne može oduzeti, USPOMENE.