A sada - spektakl

Ne znam sjećate li se krilatice „A sada - spektakl“ i popularne emisije „Top lista nadrealista“ što je prije 20-ak godina okupljala i staro i mlađe pred TV-om. Bilo je to vrijeme kada je humor, iako crn, bio smiješan. Danas živimo doba u kojem smo mi sami glumci humoristične serije koja očito mnogo zabavlja ljude na vlasti. „Oni gore“, kako ih voli zvati narod koji im je vlast i predao, u posljednje vrijeme ubrzano svojim odlukama raspiruju sveukupnu tragikomičnu atmosferu, i sve se otvorenije smiju narodu u lice. Narod je dakako bijesan (i paradoksalno statičan), ali prije nego se povuku neki potezi usmjereni prema vladajućim strukturama te počnu davati reakcije od strane uzdrmanog naroda, treba duboko udahnuti i razmisliti o nekim stvarima koje ćemo činiti u narednom periodu.

Autor: Danijel Ambrozić | Datum objave: 20.02.2013


Treba razumjeti da nisu samo „oni gore“ krivi za to što se događa. Ljudi su sposobni uvijek blesavo zaboraviti na činjenicu da narod bira svoje vladare. A malo tko je spreman priznati da i sam ne bi „gore“ bio jednak kao „oni“. Treba razumjeti i to da baš i nema „nas“ i „njih“. Proizašli su od nas, kroz njihovu psihu i posljedične postupke vidimo sami sebe. Ali si to ne priznajemo. I još jedna bitna stvar - u vladajućim strukturama Hrvatske ljudi nisu toliko nesposobni kakvima ih se smatra. Kroz amatersko pisanje i kopanje po informacijama postalo mi je još prije par godina prilično jasno što bi se moglo događati u bliskoj budućnosti koja, evo, već traje... Neki veliki planovi pripremljeni za stanovnike svijeta, ne samo naše države, skovani su već od prije, a pričati o tome prije samo 3-4 godine bilo je „rizično“ jer bi se autori automatski trpali u onaj neugodan koš „teoretičara zavjere“, „luđaka“ i sl. Čak i tada sam osjećao da će i ostatku naroda sve doći do mozga ili barem bitan dio toga, taman toliko da shvate kako teorija zavjera u domeni odlučivanja o svijetu i njegovim stanovnicima zapravo i nema... Danas se sve pokazuje praksom.

Ona praksa koja je servirana Hrvatskoj bez nakane da se njeni građani pitaju bilo što o bilo čemu, a da se to njih samih izravno tiče, neodoljivo me podsjeća na općenitu povijesnu priču o nadiranju bijelaca na sjevernoamerički kontinent, u kojoj je Indijancima oduzeto sve i u kojoj su strpani u rezervate ili pobijeni. Između ostalog, njihov svijet s kojim su i od koga su živjeli demoliran je prvenstveno i između ostalog - ubijanjem bizona. Vlast kojoj narod daje apsolutnu moć i koju bira između 2 stranke već 20 godina (i smiješno je što onda kuka kako su nesposobni, što je prilično daleko od istine) je u izvršavanju možda i posljednje faze porobljavanja naroda. Sprema se i prodaja prirodnih bogatstava (izvori vode, šume, otoci, more, planine, nacionalni parkovi...), priprema se hrvatsko tlo da bi bilo spremno za GMO pokuse i uzgoj GMO kultura, sprema se ulazak Hrvatske u očigledno totalitarističko-robovlasničku tvorevinu pod nazivom „EU“. Za to je bio raspisan referendum, ali velika je mogućnost da je bio lažiran. U svakom slučaju, bio lažiran ili ne, narodu je konstantno servirana pozitivna priča o EU tijekom kampanje, na sve načine su se gušile akcije širenja alternativnih informacija o EU. Toliko o slobodi govora... Ove pro-EU  i njoj pogodne informacije iskakale su iz svake konzerve i konstantno smo njima bili bombardirani putem TV-a i novina, dovedeni smo izrazito nasilno u situaciju u kojoj je onemogućeno zdravo rasuđivanje i razvijanje kritičkog mišljenja.

U prošlom članku pisao sam o moći naroda koje se on sam odriče jer je tako u glavama programiran i jer ga je strah od vlastitog mišljenja. Ono što se ovih dana događa jest ustanak sve brojnijeg dijela naroda i polazak u smjeru kojim se želi postići ono na čemu je ovo društvo već trebalo počivati. To je odlučivanje naroda o mjestu i vremenu u kojem žive, o svom životu i suživotu sa sugrađanima.

U ovakvim situacijama narod često...oprostite - uvijek reagira nasilno ili traženjem nove osobe koja će ih povesti u smjeru boljitka za sve. I to se nikada ne događa. Narod bi trebao shvatiti da je krajnje vrijeme da uzme stvar u svoje ruke, ali pametno!

Nikako na štetu drugoga. Proces treba ići zajedničkim snagama. Izgledate vrlo neozbiljno i suludo kada se prepirete oko ustaštva, partizanstva, četništva i ostalih umjetnih tvorevina kojima moćnici kontroliraju one koji se boje razmišljanja i odgovornosti pa ju uvijek predaju drugima putem glasačkih listića.

Ne bacajte kamenje i predmete na policiju. Znajte vrlo dobro da neredi obično pašu vladajućim strukturama i pustite glupe teorije da se iz kaosa mora roditi nešto dobro. Što se dobro događa iz nasilnog kaosa kojeg nezadovoljan narod inicira? Pogledajte svijet u zadnjih otprilike 6000 godina. Jeste li ikada čuli da tijekom prevrata nije bilo poklano stotine, tisuće ili milijuni ljudi? Odgovorit ću vam ja - niste. Nije li to onda glupo ponašanje? Ogradite se od onih infiltriranih od strane vlasti koji valjda prvi bace kamen na policajca.

Policija i vojska... Što reći? To su naši bližnji. Probajte ih educirati i pripremiti na naredbu koju će dobiti, a naredba će biti batinanje naroda koji ih hrani. Vojska... Ne bih o tome... Samo ću reći da to nije nikakav ponos, a da se ratovi ne događaju spontano. Kada bih počeo o vojnicima svijeta, tekst vam se ne bi niti najmanje svidio jer točno znam kako narod o vojnoj službi i raznim „ponosima“ razmišlja. A meni je jedan rat bio previše.

Što bi bilo kada bi na jednoj strani bila šačica ljudi iz Sabora, a na drugoj narod+policija+vojska (sve je to jedan narod)? Niti metak ne bi bio ispaljen, nitko nema tolika muda da u toj situaciji nešto kaže kada je u grupi od 100-injak ljudi naspram koje stoje milijuni.

Eto nam prilike. Od 13. do 27. veljače ove 2013. godine (znači i danas!!!) ekipa volontera (rastućeg broja članova) vodi strašnu bitku za vraćanje odluka o državi samom narodu. Provodi se referendumski ustanak naroda, prikupljaju se potpisi za 4 važna pitanja koja se tiču svih nas. Nikada nisam niti pomislio da ću ikome u svom životu uputiti politički poziv, pošto bježim glavom bez obzira od glasanja, stranaka i sličnih stvari, ali ovdje se osjećam dužnim u najmanju ruku nešto napisati kada mi to već donekle ide od te iste ruke. Jer nije riječ o stranci, riječ je o grupnoj normalnoj i nenasilnoj reakciji na trenutne akcije koje bi nam mogle potpuno uništiti budućnost.

Ekipa koju sam spomenuo vodi bitku s vlastima gradova oko štandova, vodi bitku s policijom koja ih pokušava rastjerivati ili s vlasnicima kvadrata zemljišta na kojima su štandovi, vodi veliku bitku s medijskom cenzurom... Da nešto čine što ima efekta, to se vidi prema nedavnoj reakciji hrvatske vlade po pitanju proguravanja GMO (ne)kultura u Hrvatsku pa su sada panično ubrzali cjelokupni proces. Vjerujem da se puno truda ulaže i u objašnjavanje stanja stvari u Hrvatskoj - hrpa mladih osoba trenutno govori „starcima“ što je posrijedi, tj. kakvu štetu su skupa „starci“ s vlastima do sada napravili u proteklih 20 godina. I naravno - osim objašnjavanja ljudima kakav su to svijet kreirali za nas (na što sada treba reagirati), treba davati i odgovore na zbunjujuća pitanja poput: „A što se tu potpisuje, haaaaa?“ No, treba i to savladati, teško je narodu preuzimati inicijativu kada sam za sebe ima stav - „mi smo nemoćni“.

Ne, moćni smo. Ako me pitate - „A što nakon referenduma?“, iskreno ne znam sam za sebe što dalje... Ali ću pokušati otkriti. Moramo se grupirati i reagirati kreativno, a ne nasilno. Vjerujem da bi nasilje možda čak i odgovaralo vlastima jer iz kaosa nikada ne profitira narod, a ne samo naše vlasti kreiraju situacije svojim direktnim provokacijama nasilja. Tu nešto opako smrdi.

Dakle, što nam je trenutno činiti? Imamo još 8 dana da se prikupi potrebnih 400.000 potpisa građana. Osim što imate štandove u svojim gradovima, postoji i mogućnost printanja 4 papira, svaki sa svojim pitanjem, a zatim prikupljanja potpisa na svoju ruku (jako bitno - NE PISATI REDNE BROJEVE!!!). Nakon što pojedinac obavi prikupljanje potpisa od strane starijih i nemoćnih npr. susjeda ili rodbine koji ne mogu odšetati do štanda i na kavu, treba papire s potpisima odnijeti na najbliži štand i predati volonterima koji će dalje s njima činiti što je potrebno.

Svaki građanin neka pripremi OIB ili JMBG kako bi potpis bio važeći. Vjerujte mi, nije teško, ali je vremena malo. Stoga požurite, a sve informacije možete naći na službenoj stranici referendumskog ustanka - http://www.referendum.co.

Na navedenoj stranici imate sve informacije i kontakte ukoliko vas bilo što dodatno zanima. Ako se prikupe potpisi, vršit će se pritisak na Vladu koja nakon toga mora uvažiti mišljenje građana i raspisati referendume. Ukoliko to ne učini, ona će se rušiti. Nadam se - mirnodopskim putem, iako je u narodu puno materijala za agresivne ispade. Probajmo dići vlastitu i masovnu stepenicu svijesti ovaj puta jer ovakva događanja bez toga uvijek završe u krvi. Neka Hrvatska bude primjer neke drukčije zajednice u modernom svijetu, neka ne budemo popularni u svijetu samo po statičnosti. Pričaju se vicevi o Slovencima, ruga im se. Mene to osobno ne dira, nisu to stvari za pametne ljude, ali jedno znam - malo ih se dirne i odmah skoče. A našima je teško čak i ostaviti potpis.

Neka ne bude teško. Ne želim nikome zlo niti se želim baviti politikom niti to hoću. Ali bilo bi mi strašno žao da za 10 godina gledamo svoju patnju i patnju naše djece koja će, vjerujte mi, biti mnogo gora od trenutne patnje, a da pri tome osjećamo krivnju što prije 10 godina nismo učinili baš ništa po pitanju napretka vlastite svijesti i ove države iz koje mi nije cilj bježati, već u njoj na fer način raditi i biti plaćen za to. Ne tražim puno, a ako ne skupimo potpise, nećemo znati niti kako je imati malo. Nije teško. I svakako vrijedi pokušati jer inače nećemo znati niti što bi dalje bilo.

Ekipi kojoj je stalo želim puno sreće i strpljenja kroz ovaj i buduće periode, nadam se da će svi uskoro imati razloga za slavlja... I pitajte se zašto više ne primamo nikakve vijesti s npr. Islanda. Tamo su ljudi učinili što treba. Država u kojoj je dobro danas nema pravo na izvoz bitnih informacija. Pa učinimo i mi to da se o nama više po svijetu - ne izvještava, po pravilima moderne medijske prakse.

A sada - spektakl! Haj'mo, narode! Pametno i mirno, neosvetoljubivo. Pametan narod učinit će da mu bude dobro, znat će da je moćan, ali neće se iživljavati na onima koje smatra krivcima. Samo će ih maknuti i probati napraviti ovo mjesto dobrim za sve, a ne samo za neke. Neka im gubitak pozicije i potpuni zaborav na njih bude najveća kazna. Neka im jednakost bude najbrutalnija kazna, neka im ego strada. A j..iga, mi ćemo ispraviti greške, nema smisla da tu zadaću ostavimo opet nekome koga ćemo birati da bi skinuli odgovornost sa sebe samih. Voli vas Bluz.

 

http://www.referendum.co

 

   

 

 

   

 

MOŽDA VAS ZANIMA I OVO

Zadnje vijesti

36 novih pozitivnih osoba u Brodsko-posavskoj županiji, četiri preminule osobe od Covid-19

Ćosić: Slijedimo njegov nauk i promičemo njegove ideje na nove i mlade generacije

Od ponedjeljka popuštanje epidemioloških mjera u županiji, učenici se vraćaju u školske klupe

FOTO GALERIJA

Ana Lujić putnik na Europsko prvenstvo

Otkrivene brončane ploče s imenima Ane Titlić i Kornelije Kvesić

Više od 200 sportaša iz 14 klubova na međunarodnoj regati KKK Marsonia

Mazatori odlični organizatori Prvenstva Hrvatske u supersprint duatlonu, Dejan Radanac i Ines Jozić najbolji među Brođanima

"Pred noć u Slavonskom Brodu pod "palicom" Jozefine Birindžić