VUKOVAR - Tijekom gotovo tromjesečne opsade Vukovara u ljeto i jesen 1991. godine, prema podacima Hrvatskog sanitetskog stožera, poginulo je 450 branitelja i 1350 civila, od toga 86 djece. Ranjeno je više od 2500 ljudi, a mnogi su zatočeni i odvedeni u logore. Hrvatska traga za još 1740 nestalih i smrtno stradalih  u Domovinskom ratu, čiji posmrtni ostaci još nisu pronađeni. U Vukovaru se danas okupilo na tisuće ljudi – oni koji pamte, oni koji tuguju i oni koji upravo žele reći: Niste zaboravljeni!

Deseci tisuća ljudi hodali su u Koloni sjećanja 5,5 kilometara od Nacionalne memorijalne bolnice, centrom grada, Trpinjskom cestom sve do Memorijalnog groblja. Među njima i državni vrh na čelu s predsjednikom Vlade.

“Evo nas još jednom u Vukovaru, 18. studenog Dan sjećanja na sve žrtve Domovinskog rata, Dan sjećanja na žrtve Vukovara, na žrtve Škabrnje, još jednom smo došli iskazati pijetet, poštovanje prema hrvatskim braniteljima, prema svim civilima koji su ovdje poginuli u Domovinskom ratu, prema herojskoj obrani Vukovara, koji je simbol otpora i obrane Hrvatske u pravednom Domovinskom ratu protiv velikosrpske Miloševićeve agresije u ratu u kojem je Hrvatska pobijedila.”, poručio je predsjednik Andrej Plenković. 

“Prošle su već 34 godine, to je jedna trećina stoljeća, ali sjećanja su i dalje živa, emocije su snažne i Vukovar zaista ostaje kao temelj hrvatske moderne države, kao točka stradanja i patnje, al isto tako i ponosa hrvatskog naroda jer ovdje je zaustavljena velikosrpska agresija, Hrvatska je svoju slobodu platila krvlju, hrvatski narod podnio je veliku žrtvu i zato vjerujem da i danas sve generacije i oni koji su to preživjeli i djeca koja dolaze imaju poseban osjećaj prema Vukovaru, poseban osjećaj prema žrtvi, osjećaj zahvalnosti prema hrvatskim braniteljima i svima onima koji su sudjelovali u obrani Vukovara, istaknuo je predsjednik Hrvatskog sabora, Gordan Jandroković. 

“Vjerujem da svi oni koji su danas ovdje u Vukovaru su došli u namjeri se istinski pokloniti žrtvi Vukovara i ta žrtva je na prvom mjestu, kolona sjećanja je možda najveći živi spomenik Domovinskom ratu, imamo stotine spomenika diljem Hrvatske, ali kolona sjećanja koja iz godine u godinu raste je stvarno živi spomenik i žrtva Vukovara je ušla u kolektivnu svijest hrvatskog naroda, u ovoj koloni nije bitan niti Andrej, niti Zoran niti Marijan, niti Gordan, svi smo jednaki i svi smo došli s pijetetom prema toj žrtvi.”, istaknuo je vukovarski gradonačelnik Marijan Pavliček.

U koloni sjećanja sve generacije. Ne samo iz svih krajeva Lijepe Naše, nego i iz dijaspore. Kolonu su ove godine predvodile vukovarske braniteljice. “Svaki 18. je težak jer nas je sve manje, a sjećamo se naših prijatelja koji su odvedeni ovim putem kroz ovaj izlaz i teško je, vratite se u te dane, ali moramo biti ovdje i svjedočiti za njih i sačuvati uspomenu na njih, jer ako mi to ne radimo, tko će.”, istaknula je Zorica Gregurić, veteranka Domovinskog rata, dragovoljka i braniteljica Vukovara.

U Vukovaru je danas bila i majka francuskog dragovoljca i vukovarskog heroja Jean Michela Nicoliera, Lyliane Fournier, kazala je u Vukovaru kako nakon novih saznanja o svom sinu osjeća veliko olakšanje. - Napokon mogu osjetiti mir u duši, želim ostati ovdje, u Hrvatskoj, blizu sina. To je za mene veliko olakšanje. Jean Michel je tu ostao živjeti do kraja, išao je do kraja svoje misije, on je dio ovog naroda i želim da narod zapamti da je moj sin dao sve za ovaj narod,  kazala je. Dodala je i kako želi da i druge obitelji žrtava Domovinskog rata jednog dana osjete ono što ona osjeća sada. - Imam povjerenje i u Hrvatsku i u Francusku da će uspjeti izručiti ubojicu mog sina - istaknula je i dodala da se nada da će naučiti govoriti hrvatski i znati odgovarati na pitanja na hrvatskom jeziku.

U Koloni sjećanja i ove godine koračali su mladi u bijelim majicama s imenima poginulih i nestalih vukovarskih branitelja i braniteljica. To je inicijativa Umjesto njih Studentskog katoličkog centra u Osijeku koji tako žele svakom branitelju i braniteljici odati počast i pokazati da sjećanje na njih ne blijedi nego živi u novim generacijama. Upravo su nove generacije one na kojima ostaje Vukovar i sjećanje na njega, ali i hrvatska domovina. Generacije su to koje Vukovar nisu doživjele, ali ga duboko osjećaju, mladi koji su došli iz cijele Hrvatske pokazati da se sjećanje ne gasi, nego se prenosi.

Po dolasku na Memorijalno groblje uslijedila je  molitva i polaganje vijenaca kod Središnjeg križa, a potom je Euharistijsko slavlje u zajedništvu brojnih biskupa, svećenika i vjernika predvodio mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski. - Ime ovoga grada već 34 godine drugačije se izgovara. Drugačije odjekuje. Traži poštovanje. Izaziva duboko suosjećanje boli i ponosa. Spomen na stradanje grada, njegovih stanovnika, naroda, čovjeka. Sjećanje na nevolju, muku, patnju, ono kad su narod – biblijskom slikom – ujedale ljutice. Ali ne zmije kao Izraelce na putu u Obećanu zemlju, nego granate, mine, ispaljeni metci agresora, osvajača, rušitelja, a još više neshvatljiva, neobjašnjiva mržnja koja razara, uništava i gazi ljudsko dostojanstvo u ime nekih svojih ciljeva, sve pretvara u nečovječnost, u pakao – odsutnost smisla, dobrote i ljubavi. Što onda ostane od života, rekao je biskup Rogić u misnoj propovijedi.

Istaknuo je da je Vukovar postao poseban zbog svega što je pretrpio, da je postao više od svoga imena kojim bi se zvao jedan grad. Poručio je da taj grad „traži da se prema njegovu spomenu i sjećanju odrediš, sjetiš, pomoliš, uspomenu čuvaš i bdiješ da se to nikada više ne dogodi. Nigdje, ni u tvojoj, ni u mojoj duši. Da rane jednom zacijele. Da se životni polet nadvije nad svaku podnesenu patnju. Da svako novo svitanje bude novi dah nade, života i radosti koja pokazuje budućnost Obećane zemlje“

izvor: Vinkovačka Televizija (vktv.tv) / ika.hr
fotografije: vktv.tv, Vlada RH, Grad Vukovar, FB SBTV