Zbog svog zemljopisnog položaja mjesto Zvečevo na Papuku na putu od Požege prema Slatini  bilo je izuzetno značajno tijekom Domovinskog  rata, osobito za neprijateljsku stranu. Ono je smješteno unutar tada okupiranog područja Zapadne Slavonije, a nekadašnje veliko odmaralište zagrebačke tvrtke Končar bilo je sjedište njihovih vojnih stožera i drugih organizacijskih oblika vojne i civilne službe.

 

Prema raspoloživim podacima odmah po proglašenju SAO Zapadne Slavonije 12. kolovoza 1991. njena Vlada donijela je odluku o ustrojavanju postrojbi TO-a, i uspostavi jedinstvenog sistema TO SAO Zapadna Slavonija kao oružane sile. Odlukom Narodne skupštine SAO Zapadne Slavonije 17. listopada 1991. TO SAO Zapadna Slavonija postaje dio jedinstvenog sistema Oružanih snaga (OS) SFRJ. Uz praktičnu primjenu postojeće organizacijske strukture, razlog zašto je odlučeno za TO bilo je i pitanje legaliteta pobunjeničkih postrojbi koji je time riješen. Postrojbe TO su formirane po organizacijsko-formacijskoj strukturi OS SFRJ, čime je osigurano jedinstveno zapovjedništvo i formalno pravo na oružje TO iz skladišta JNA.

 

Neprijateljske snage na Zvečevu imale dakle ʼʼglavni stožerʼʼ za cijelo okupirano Zapadnoslavonsko područje s kojeg su planirale i izvodile bojna djelovanja. Prema obavještajnim podatcima, o njima tada, naše su snage, imale dobre informacije o Zvečevu, te je donijeta odluka u stožeru 123. brigade o napadu na to područje s čime se složilo i nadređeno zapovjedništvo II. Operativne zone Hrvatske vojske.

 

Knjiga generala Miljenka Crnjca o tim danima donosi da je akcija nazvana Johanesberg izvedena  17. prosinca 1991., a planirana je na temelju izvješća zapovjednika postrojbi i našeg izviđačkog voda.

 

- Znali smo da ćemo samo ako odmah nastavimo sa ovakvim tempom naići na neprijatelja koji nije kvalitetno organizirao obranu ili ju je organizirao na brzu ruku. Zbog toga smo sve naše napore usmjerili na to da krenemo prema Zvečevu, jer bi oslobađanjem Zvečeva, odnosno zauzimanjem štaba i „komande “ slomili srpsko vojno vodstvo na tom prostoru i poljuljali moral njegovih vojnika. Od Orljavca do Pakraca stvorili bismo takvu paniku koja će nam pomoći u daljnim akcijama. Ujedno, bi podigli moral kod naših vojnika i našeg naroda u Požeštini, kao i kod cijelog hrvatskog naroda i svih hrvatskih vojnika, jer bi nakon okupacije Vukovara vidjeli da i mi, uz hrabrost koju smo već dokazali, imamo i znanje, snagu i sposobnost za oslobađanje okupiranih prostora Hrvatske i da smo vojska koja može pobijediti u ovom ratu – ističe u svojim sjećanjima general-pukovnik Miljenko Crnjac, zapovjednik požeške 123. brigade.

 

 

Neprijateljske snage su prema određenim podacima premještale Štab TO Zapadne Slavonije i mijenjale zapovjednu strukturu do samog povlačenja pred snagama HV. Na čelu organizacijske strukture TO SAO Zapadne Slavonije bio je Štab TO koji je počeo djelovati odmah nakon proglašenja SAO Zapadne Slavonije i donošenja odluke o ustrojavanju,  a najkasnije 18. kolovoza. Neposredno nakon osnutku Štab se nazivao Ratni štab Teritorijalne obrane za Zapadnu Slavoniju. Od osnutka je nadzirao velik dio zapadne Slavonije, od Bilogore i Papuka do Save, gdje je srpsko stanovništvo bilo većinsko ili vrlo brojno. No, osim Okučana, ne i urbana naselja. Stoga su pobunjenički štabovi bili smješteni po selima. Prvo je sjedište ovog Štaba bilo ili u selu Donji Borki kod Daruvara ili u pakračkom selu Brusnik. Krajem listopada ili početkom studenog 1991. Štab se smjestio u odmaralište Končarʼ u Zvečevu gdje je smještena i Vlada SAO Zapadne Slavonije. To je mjesto pod srpsku kontrolu stavljeno početkom kolovoza 1991. kad je kolona od 18 vojnih vozila s rezervistima iz Našica tu stigla i stacionirala se.

 

Kroz nekoliko akcija Hrvatske vojske Zvečevo je izgubilo taj status u roku od svega nekoliko mjeseci. Prvi značajniji protunapad hrvatskih postrojbi koje su tek bile u formiranju bila je akcija Otkos 10 koja je odgurnula opasnost od Virovitice i Grubišnog polja. Logični nastavak bila je operacija Orkan '91. koja je bila je prva značajnija pobjeda HV u domovinskom ratu. Vodila se od 29. listopada 1991. do siječnja 1992., kada je zbog potpisivanja Sarajevskog sporazuma morala biti prekinuta. Ovom bitkom je oslobođen najveći dio zapadne Slavonije.

 

HV je pokazala da postaje respektabilna vojna sila, a neprijatelji su shvatili da im pomoć JNA ne jamči pobjedu. Tijekom akcije poginulo je 253 hrvatskih branitelja, ranjeno ih je 557, a nestalo njih 9.

 

Jelenko Topić