Nije to bilo baš tako davno, prije neka tri desetljeća, kada je tadašnja profesorica likovnog odgoja u gradskoj osnovnoj školi "Ivana Brlić Mažuranić" u naselju Budainka Đurđa Vilagoš, uz sveopću podršku kolega nastavnika ali i, doslovce, svih učenika te škole, pokrenula oslikavanje unutarnjih i vanjskih zidova škole s likovima i detaljima iz cijelom svijetu (pre)poznatih likova i priča iz bajki slavne, naše, brodske, sugrađanke, spisateljice Ivane Brlić Mažuranić, čije ime nosi i ponosi se i ova brodska škola.
Profesorica Đurđa i učenici u sklopu i izvan nastave likovnog odgoja svojski i svesrdno dali su se na posao oslikavanja hodničkih zidova i vanjskih pročelja zgrade svoje škole. O tim i takvim učeničkim likovnjačkim remek djelima pročulo se diljem Hrvatske i šire, jako puno je đaka hrvatskih škola za posjeta Slavonskom Brodu željelo je vidjeti školu krasoticu, a oduševljeni đaci gosti i njihovi nastavnici odlučili su na sličan način oslikati i ukrasiti i svoje škole.
Ne ulazeći u to zašto i kako svih proteklih 30-ak godina nikome od, u međuvremenu, brojnih ravnatelja i nastavnika u školi nije palo na pamet kako da se učeničke vrijedne slikarije i crteže likova iz Ivaninih bajki na prihvatljiv način restauriraju i spase od propadanja, poglavito na vanjskim zidovima škole, da se ne dopusti da žbuka nagrize oslikanu vanjsku fasadu, da žbuka s vanjskih zidova sve više otpada i upropaštava trud učeničkih naraštaja...
I, umjesto da se nešto pokušalo pokrenuti na restauraciji oslikanih vanjskih pročelja škole majstori su počeli s oblaganjem zidova termo zaštitnim plohama. Pitati majstore ili, recimo, upravu škole kako to da se učeničke umjetničke slikarije na temu Ivaninih bajki nisu mogle sačuvati, sada je postalo nažalost suvišno: južno i istočno pročelje škole, a s njima i đački umjetnički radovi, već su prekriveni, povijest škole u naselju Budainka, barem što se desetljećima oslikanih zidova tiče nepovratno je prebrisana. S malo dobre volje i kreativnosti moglo se (je) i drugačije.
Boris Gajdukov
