Pri samom spomenu svetkovine Svi sveti većini ljudi na pamet odmah padnu gužve na grobljima, javljaju se slike gomile cvjetnih aranžmana, svijeća i lampiona koji svjetle dugo u noć sve do Dušnog dana. Ni jedan dan, ni jednu noć u godini počivališta naših pokojnika nisu tako osvjetljena, niti s toliko brižnosti i pažnje urešena kao tih dana. No, jesmo li se ikada zapitali što je to uopće dan Svi sveti, zašto se tako zove i što predstavlja?

Papa Grgur IV. 835. odredio je da se svetkovina Svi sveti slavi 1. studenoga, a opat u Clunyu sv. Odilo 998. uveo je Dušni dan koji se slavi 2. studenoga. 

Na svetkovinu  Svi sveti vjernici slave svete u nebu i znane i neznane, a na Dušni dan se prisjećaju svojih pokojnika moleći za njih i moleći im se za duhovnu pomoć. Dušni dan često mnogi poistovjećuju s pojmom Dana mrtvih, što se kosi s vjerovanjem Crkve, jer vjernici kršćani vjeruju u besmrtnost duše. Dušni dan slavimo nakon Svih svetih, a on je posebno posvećen molitvi i sjećanju na pokojnike. 

 

Sama Crkva od svojih početaka jednom godišnje je slavila sve svete mučenike. Kako vrijeme prolazi i broj mučenika i drugih svetaca se povećao. S obzirom na to, nije ih bilo moguće sve nabrojiti, a neke od njih Crkva je razvrstala u kalendar slaveći njihov spomendan u određeni nadnevak. Naravno da se većina njih nije našla u kalendaru te zbog toga slavimo svetkovinu Svi sveti. Mnogi krivo tumače pojam Svih svetih, a važno je razjasniti da se pod tim pojmom ne misli isključivo na one koji su službeno proglašeni svetima, već i na one koji se ne spominju niti u kalendaru niti za oltarom. Pojam i dan Svi sveti obuhvaća sve one pokojne koji su za vrijeme svoga zemaljskoga života ostvarili velika djela ljubavi i milosrđa prema Bogu i prema svojim bližnjima.

 

Prisjećamo se svih zaboravljenih i neupadljivih ljudi, onih koji su živjeli u skladu s Isusovim životom, ljudi koji su savjesno obavljali svoje obaveze i dužnosti, pomagali drugima, često podnosili nepravde, pokorom zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost, oni koji su svojim skromnim životom zavrijedili ući u slavu Božju. Osvrnimo se oko sebe, prisjetimo se naših roditelja, naših liječnika, domovinskih branitelja, svećenika, radnika različitih struka koji su na specifičan način uljepšavali i olakšavali naš i živote drugih ljudi, a napustili su ovaj zemaljski život i otišli u Vječnu Domovinu. Svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećena ova svetkovina. 

 

Misao na živote svih svetih potiče nas na razmišljanje kako bi i naš život trebao biti dobar i svet, protkan pažnjom i milosrđem za  zaboravljene, za sve one koji su odbačeni ili usamljeni, za našega Isusa koji nas je otkupio. No, što to uistinu znači biti svet?  Svaki svetac nosi u sebi ljudske tragove i naravno da nitko od njih nije bio anđeo. Sveci su ljudi koji se svom svojom dušom predaju Bogu i ljudima. A, Bog izabire  one koji su skromni, ponizni u svemu što rade, neugledne i prezrene od strane ljudi, kako bi od njih stvorio velikane. Sveci su ljudi koji umiru ne mrzeći nikoga, ne mrzeći svoj život, oni umiru opraštajući, ljubeći i s molitvom na usnama.

 

Isus u svome govoru na gori svečano obećava blaženstvo svim siromašnima u duhu koji nisu robovi prolaznih dobara, onima koji su gladni pravednosti, milosrdnima, krotkima, progonjenima zbog pravde, potlačenima, oklevetanima, obespravljenima. Svi koji su vjerovali i koji vjeruju u Kristova blaženstva bit će blaženi. Trebali bi shvatiti ovaj zemaljski život kao jedan most ka Isusu, kao prijevozno sredstvo do Vječne Domovine. Naš zemaljski i tjelesni život trebao bi biti shvaćen u funkciji budućega vječnoga života. Naš glavni cilj trebao bi biti Bog i njegov Sin, a naš Spasitelj i Otkupitelj.

 

Kroz razmatranja i razmišljanja o pojmu svih svetih, možemo se zapitati kako protumačiti pojam 'općinstvo svetih' Pri ispovjedanju vjere u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu, molitva Apostolskog vjerovanja dodaje i općinstvo svetih. Iz toga možemo zaključiti da je upravo Crkva općinstvo svetih. Sam pojam 'općinstvo svetih' ima dva usko povezana značenja; zajedništvo u svetim stvarima (sancta-svetinje) i zajedništvo između svetih osoba (sancta-sveti). Riječ općinstvo naglašava da je Crkva zajednica, da je ona javna, općenita, otvorena svima te da nadilazi granice prostora i vremena. Svi članovi Crkve su sveti jer su po krštenju posvećeni Duhom Svetim primili milost posvetnu. S obzirom na navedeno, postoje tri stadija Crkve: Crkva slavna ili pobjednička u nebu, Crkva trpeća u čistilištu, Crkva putujuća na zemlji.

 

Zajedništvo općinstva svetih izrazito se očituje u Euharistijskom slavlju, dok se pjeva pjesma slave sa svim anđelima i svetima: Svet, svet, svet Gospodin Bog Sabaot. U euharistiji se vjernici spominju svoje pokojne braće i sestara i molimo: Privedi ih k svjetlu svoga lica! , te zazivamo svete u nebu: blaženu Djevicu Mariju, apostole, mučenike i sve svete da bismo zajedno s njima zavrijedili postati sudionici vječnoga života. Za vrijeme Euharistije,  vjernici na zemlji doživljavaju zajedništvo ili općinstvo, jer kad god se okupljaju na Euharistijskom slavlju, čine to u zajedništvu s Papom, biskupima i sa svim vjernicima po cijelome svijetu. Kroz to zajedništvo jedni druge obogaćuju; u vjerničkom braku, ili kroz zavjetovanje na posvećenu čistoću, kroz kršćansko pomaganje bolesnih, starih ili nemoćnih i svih onih koji su potrebiti. I najmanji čin koji je u ljubavi donosi korist svima, a svaki grijeh škodi tom općinstvu.

 

Ako je Božji sluga, svaki vjernik će se izjasniti pred svima  za Isusa Krista, ali on to čini u relativno kratkom vremenu koje čini ljudski zemaljski i tjelesni vijek, dok se Isus za ljude izjašnjava u čitavoj vječnosti, pred Bogom, svojim Ocem, pred anđelima i arkanđelima. I sam Ivan apostol i evanđelist u svojem Otkrivenju navodi: Pobjednik će tako biti obučen u bijelu haljinu; njegova imena sigurno neću izbrisati iz knjige života, štoviše, njegovo ću ime priznati pred svojim Ocem i njegovim anđelima. (Otk 3,6)

N.B.T.