Lipičanin Stjepan Benković Stipa izgubio je sredinom listopada bitku s teškom bolešću. Umro je u 54. godini života, a njegova smrt je nenadoknadiv gubitak za Lipik i Pakrac, ali i šire.

 

Bio je profesor povijesti i geografije, predsjednik Povijesnog društva Pakrac-Lipik, kroničar, publicista, te intelektualac, ali svakome pristupačan. Svi su ga prepoznali kao vođu, velikog kreativca, pokretača, privrženog prijatelja i sakupljača  ljudi koji su ga istinski voljeli i poštivali. Novinari njegovog kraja tvrde da je Stipina pisana i materijalna ostavština bogata i vrijedna, te bi se o njoj mogla u budućnosti možda i trebala napisati posebna knjiga.

 

- Pišite i sve zapisujte. Sve ovo će u budućnosti postati povijest i bit će vrijedan povijesni zapis – njegove su česte poruke ljudima, a to je pokazivao svojim  primjerom. Uhvatio se u koštac s najtežim i najpotresnijim temama i događajima iz Domovinskog rata. Kroz godine je napravio više stotina intervjua s braniteljima, stradalnicima i invalidima, ali i obiteljima stradalih i poginulih i tako preuzeo na sebe svu količinu stresa i težine koji su neizbježni kada se evociraju te uspomene. Posebno je bilo teško napisati knjigu "Poginuli branitelji u Domovinskom ratu: Pakrac - Lipik 1991. – 1995.", kojoj je autor s Brankom Križanom. Mnoge je  duboko je dirnula njihova zajednička knjiga "Kako se branio Lipik" koja je svojevrsni živi spomenik braniteljima Lipika. Njenom objavom ljudi  pojedine branitelje gledaju s ogromnim respektom i poštovanjem kakav zaslužuju pravi heroji.

 

Stjepan je intenzivno radio i bio blizu završetka knjige o obrani Pakraca u Domovinskom ratu, kroz godine je stekao povjerenje branitelja ovog područja i zbog svega toga, iako nije imao status branitelja, slobodan sam konstatirati da je Stipa postao jedan od branitelja. Neprocjenjiv je doprinos koji je Stjepan dao kroz svoje djelovanje u Povijesnom društvu Pakrac-Lipik koje je s nekolicinom povjesničara utemeljio u listopadu 2003. godine i čiji je predsjednik bio do samoga kraja. Izdavanje „Zbornika“, časopisa Društva od početka je bio jedan od glavnih ciljeva, a Stjepan ih je do danas uredio i pripremio čak 11.

 

Uz njih Benković je nadasve ponosan bio i na "Udžbenike zavičajne povijesti", jedinstveni materijal za izučavanje zavičajne povijesti koji se dijelio u osnovnim školama pakračko-lipičkog kraja, ali i u Srednjoj školi Pakrac. Povijesno društvo Pakrac-Lipik je zahvaljujući Stjepanu izdalo još nekoliko knjiga zavičajne tematike: "Učiteljska škola u Pakracu (1871.-1965.)" autorice Elvire Ančić, "Graditelji, glumci, sokoli te Česi u Pakracu, Prekopakri i Lipiku" autora Siniše Njegovana Stareka. Inicirao je i prevođenje s latinskog na hrvatski jezik "Kanonske vizitacije župa Pakrac, Gaj i Čaglić", vrijednih povijesnih izvora za razumijevanje lokalne povijesti.

 

Bio je istinski zaljubljenik u zavičajnu povijest, ali nije sve ostajalo na pisanju i istraživanju. Konkretni koraci i pomaci događali su se na radnim akcijama uređenja važnih baštinskih lokaliteta, kod crkve sv. Pantelejmona u Tornju i mlinu u Šumetlici. U ove se inicijative uključio velik broj ljudi, što članova Društva, što pridruženih simpatizera koje je svojim entuzijazmom jednostavno zarazio.

 

Upitno je hoćemo li ikada saznati kolika je stvarna vrijednost koju je Stipa sačuvao u svojim datotekama i arhivima koji zbog njegovog preranog odlaska nisu objavljeni. Osim na spomenutoj knjizi o obrani Pakraca u Domovinskom ratu, pripremao je Stipa knjigu i o lipičkim vilama, prikupljao je materijale i recepte za povijesnu kuharicu, zajedno smo prikupljali materijale i radili intervjue za pisanje monografije o Dobrovcu, u planu je bilo i pisanje monografije o Toplicama Lipik itd. I kada je bio načet opakom bolešću, radio je neumorno na prikupljanju građe za zavičajni retro muzej koji će, njemu u čast, u budućnosti zaživjeti u Lipiku. 

Jelenko Topić