Naša poznata spisateljica Sanja Lovrenčić više godina traga za autentičnim likom Ivane Brlić Mažuranić. Rezultat je knjiga “Žrtvovanje čarolije-u svijetu Ivane Brlić Mažuranić” u kojoj kroz objavljene eseje Sanja otkriva izvorišta traganja. Izdanje je objavila zagrebačka izdavačka kuća Mala zvona.
U svome uratku ona detaljno opisuje kako su je Ivanine dopisnice ocu potakle da napiše biografski roman U potrazi za Ivanom. Čitateljske reakcije navele su je da objavi Ivanin djevojački dnevnik Dobro jutro, svijete!, a studija Luđakinja na tavanu Sandre Gilbert i Suzane Gubar ohrabrila ju je da svoja istraživanja oblikuje u predavanja na kojima se temelji ova knjiga. Autorica knjige je protumačila svoje zanimanje za stvaralaštvo legendarne brodske književnice.
- Mene su 'Priče iz davnine' očarale kao dijete i onda ponovno kao odraslu osobu kad sam ih čitala svojoj djeci. Ta maštovitost, slikovitost imaginacije, slojevitost teksta - uvijek iznova me ta knjiga potakne da se ponovno bavim uzorcima nastanka takvog teksta, kontekstom nastanka i osobom koja je to napisala. Svakako, imaju veze s mojom trajnom sklonošću fantastičnim prostorima i zapletima. Vjerojatno sam upravo zbog te sklonosti ponovno posegnula za „Pričama“ čim su moja djeca dorasla toliko da mogu koliko-toliko pratiti malo kompliciranije štivo. Čitala sam ih njima naglas, sad kao odrasla osoba, i u sebi se čudila: čini li se to meni ili u hrvatskoj književnosti zaista ne postoji ništa slično tim bajkama? I tko je zapravo bila žena koja ih je izmislila, tako posebne i tako dosljedne? Drugo pitanje pokazalo se plodonosnijim; nisam se bacila u potragu za tekstovima koji bi bili na neki način srodni 'Pričama', no pokušala sam doznati nešto više o njihovoj autorici. Tražila sam na najjednostavniji način, u pogovorima raznih izdanja, u „bilješkama o piscu“, u autoričinoj „Autobiografiji“ i u prvoj biografskoj knjizi o njoj. Iz svega toga doznala sam niz nekih formalnih, izvanjskih odrednica, ali ništa iz čega bih mogla naslutiti kakva je osoba bila Ivana Brlić Mažuranić i koja je tajna nastanka njezinih priča. Tek kad sam u arhivu NSK našla dopisnice koje je pisala ocu potkraj njegovog života, pojavilo se nešto zaista njezino – njezin rukopis, njezin glas. Te dopisnice stoje na početku „potrage za Ivanom“ koja će nekoliko godina kasnije dobiti formu knjige - naglasila je Sanja Lovrenčić nakon izlaska njene nove knjige.
Opisujući trajnu napetost između intimne nelagode i javnih alibija za pisanje, autorica iščitava Ivanu Brlić Mažuranić iz njezinih velikih djela.
- Objašnjavajući palimpsestni karakter ženskog pisanja, trajnu napetost između intimne nelagode i javnih alibija za pisanje, autorica ne konstruira neku „svoju Ivanu”, nego iščitava „Ivaninu Ivanu” – od feminističkog ključa kojim „otključava” Priče iz davnine, preko komparativnog portreta Gite i „umjetnice u mladosti” iz Ivaninog dnevnika, do potpunog raščaravanja književnih i privatnih svjetova… ističe o ovom vrijednom izdanju njegova urednica Lidija Dujić.
Dodaje da je to ona potraga koju zovemo "u potrazi za autentičnim glasom i rukopisom Ivane Bilić Mažuranić", a koja je podrazumijevala da se uz poznati književni korpus, u obzir uzme i građa, dijelom rukopisna, dijelom u međuvremenu objavljena, poput recimo bogate obiteljske korespondencije ili privatnih dnevničkih bilješki.
Završni dio knjige čini zanimljiv ciklus pjesama "Deset predmeta za portret Ivane Brlić Mažuranić”, a u njemu se očituje autoričina emotivnost i empatičnost prema spisateljici čiji je život toliko istraživala, promatrajući ga kao jednu od paradigmi ženskog položaja u književnosti.
Jelenko Topić
*Ovaj članak nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
